Piše: Milija Todorović
Nekoliko začaurenih kancera etno-federalizacije Crne Gore, koje nam je ostavio DPS u nasljeđe, ovih dana pulsiraju pred prskanje. Cetinje kao „rupa u svemiru“, Ulcinj kao enklava „ni na nebu ni na zemlji“…itd. Iako je isti taj DPS, na svom posljednjem kongresu, proglasio „borbu protiv etnofederalizacije“ države, uistinu nema većeg generatora podjela, od te partije.
Zato se g. Miki Spajić, premijer CG, mora svojski potruditi da žarišta takvog separatizma lokalizuje i ukloni. Kako će to uraditi sa Cetinjem, vile znaju. Vjerovatno, za početak treba ignorisati sve inicijative koje dolaze iz atmosfere blokade Kruševog Ždrijela, i sa pozicije poglavice ugroženog domorodačkog plemena, koju izigrava g. Đurašković, gradonačelnik.
A što se Ulcinja tiče, nema ništa mudrije ni dalekovidije nego ga transformisati od potencijalne karaule Velike Albanije, u ispostavu bogatih šeika sa Istoka. To će na Veliku plažu i ostale turističke toponime dovesti bogati svijet sa Zapada.
A oni će, opet, cijeniti da je Ulcinj dio države Crne Gore, a ne slijepo crijevo lokalnog šovinizma. Volio bih da nijesam u pravu, ali ovo može biti razlog zašto se Genci i Mehmed vrpolje. Adresa za unapređenje Ulcinja, sa ovakvim novim partnerima, mora biti država CG a ne, tamo neki, opštinari.
Ko zna, možda se poslije ovoga, pod Lovćen parkiraju neki Švajcarci ili Kinezi, koji su odavno prežvakali društvene teorije o kantonima i enklavama kakve su Hong Kong ili Makao, i možda blagodareći Mikijevoj politici Cetinje ponovo postane dio, ili centar Crne Gore?
