Piše: Vilijam Dankerli
Prevod: Žurnal
Napori da se okonča rat u Ukrajini upravo su pretrpjeli ozbiljan udarac. Novoizabrani njemački kancelar Fridrih Merc, još ni mjesec dana na dužnosti, izašao je s prijedlogom koji direktno podriva mirovnu inicijativu koju podržavaju Sjedinjene Države.
S druge strane, Donald Tramp želi da dovede Ukrajinu i Rusiju za isti sto i da postignu mirno rješenje. On je veoma usredsređen na to da se zaustavi krvoproliće u Ukrajini.
Međutim, Merc sada nastupa s inicijativom koja ide u suprotnom smjeru — on, izgleda, podržava isporuku njemačkih raketa Taurus Ukrajini.
I sama ideja da se Ukrajini daju dalekometne rakete već duže vrijeme budi veliko negodovanje u Moskvi.
U septembru 2024. godine, Vladimir Putin je izjavio da bi upotrebu zapadnih dalekometnih raketa od strane Ukrajine smatrao direktnim uvlačenjem zemalja dobavljača u rat s Rusijom. Zaprijetio je ozbiljnim posljedicama ako do toga dođe.
Ovakva retorika podsjeća na poznati govor predsjednika Džona Kenedija tokom Kubanske raketne krize, kada je narodu poručio: „Politika ove države biće da se svaki nuklearni projektil ispaljen s Kube na bilo koju zemlju u zapadnoj hemisferi smatra napadom Sovjetskog Saveza na Sjedinjene Države, što će zahtijevati punu osvetničku akciju protiv Sovjetskog Saveza.”
Priča o Taurusima: Njemački kancelar menja ton o miru i raketama
U stvari, Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska već su Ukrajini isporučile dalekometne rakete: američki ATACMS i britansko-francuske Storm Shadow/SCALP. Zemlje isporučiteljice su prošle godine dozvolile Kijevu da tim projektilima gađa ciljeve unutar Rusije. Međutim, s obzirom na njihov ograničen domet, ove rakete nisu bile prijetnja samoj Moskvi, pa Rusija nije uzvratila direktnim napadima na te zemlje.
Njemačke rakete Taurus, s druge strane, imaju dovoljan domet da pogode srce Kremlja — simbol i centar ruske moći. Upravo zbog toga izazivaju novu dozu zabrinutosti.
Šta dodatno zbunjuje jeste da je sam Fridrih Merc, prije nego što je postao kancelar, promovisao sopstveni mirovni plan za Ukrajinu u kome su upravo Taurusi imali centralnu ulogu. U intervjuu za Stern izjavio je: „Ako budem izabran, daću Putinu ultimatum da okonča rat u Ukrajini u roku od 24 sata. Ako odbije, snabdjeću Ukrajinu dalekometnim raketama Taurus i dozvoliti udare na teritoriji Rusije.“
Ipak, 26. maja, Ukrajinska pravda je prenijela da je Merc nakon preuzimanja funkcije promijenio stav i poručio da će se odluke oko naoružanja donositi u saradnji s saveznicima. Dodao je i da ne želi javno da govori o konkretnim vrstama oružja koje se šalju Ukrajini.
Sada, izgleda, ponovo mijenja retoriku — upravo potiče udarne naslove svojim novim izjavama o konkretnom oružju.
Zašto Merc iznosi stavove koji su u neskladu jedni s drugima, pa često i sa istinom? Da li je riječ o političkom manevru, unutrašnjem pritisku, želji da se udovolji saveznicima, ili nečem trećem — ostaje da se vidi.
26. maja DW.com je objavio: „Njemački kancelar Fridrih Merc u ponedjeljak je najavio da su Njemačka, Francuska, Velika Britanija i SAD ukinule ograničenja u pogledu dometa oružja koje se šalje Ukrajini radi podrške u borbi protiv Rusije.”
Njegova formulacija „ograničenja u pogledu dometa” odnosi se na ograničenja koja zemlje dobavljači postavljaju u pogledu načina na koji Ukrajina smije koristiti rakete, odnosno do kog dometa i na kojim ciljevima.
Merc ovim izjavama ostavlja utisak da su se te države nedavno sastale i zajednički donijele odluku o ukidanju ograničenja, zar ne?
Ali to nije istina. Ostale države su još prošle godine pojedinačno ukinule ograničenja i dale zeleno svjetlo Ukrajini da koristi njihove dalekometne rakete za udare na rusku teritoriju. Nije bilo nikakvog novog sporazuma.
Međunarodna opasnost koju je izazvala Mercova izjava ogleda se u impulsivnoj reakciji Rusije. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov bez provjere je prihvatio Mercove riječi kao činjenicu i nazvao njegovu izjavu ozbiljnom eskalacijom. To ne govori baš u prilog Peskovljevoj pronicljivosti.
Na sreću, njemački potpredsjednik vlade Lars Klingajl prepoznao je opasnost u Mercovoj neodgovornoj i netačnoj izjavi. Klingajl je za medije jasno poručio: „Želio bih da naglasim da ne postoji novi dogovor koji prevazilazi ono što je činila prethodna vlada.”
Povrh svega, Merc sada ipak govori o konkretnom oružju, suprotno svom ranijem stavu da ne želi javno raspravljati o pojedinačnim sistemima.
Pogledajmo izvještaj agencije AP od 28. maja: „Njemački kancelar Fridrih Merc u srijedu je obećao da će pomoći Ukrajini da razvije sopstvene dalekometne raketne sisteme koji neće biti podložni nikakvim zapadnim ograničenjima u pogledu upotrebe i ciljeva, u okviru ukrajinske borbe protiv ruske invazije.”
Šta nije u redu s tom izjavom? Prije svega, kao što je već rečeno, zemlje koje su Ukrajini dostavile dalekometne rakete već su ukinule „zapadna ograničenja u pogledu upotrebe i ciljeva.” Merc ne može ponovo ukidati nešto što više ne postoji.
A onda je tu i pitanje njemačke pomoći Ukrajini u proizvodnji raketa na njenoj teritoriji. Da li Merc zaista vjeruje da će, ako se rakete proizvode u Ukrajini, Njemačka biti pošteđena od ruskog odgovora? Na to se ne bi trebalo kladiti.
Merc je na konferenciji za medije izjavio: „Ovo je početak novog oblika vojno-industrijske saradnje između Njemačke i Ukrajine, koja ima veliki potencijal,” prema izvještaju sa kp.ru od 28. maja. Ja bih rekao da ta saradnja ima veliki potencijal za opasnost.
CBS News je citirao ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova: „Njemačka klizi niz istu strminu kojom je već nekoliko puta u prošlom vijeku prošla — sve do svog kraha. Nadam se da će odgovorni političari u toj zemlji ipak izvući pravi zaključak i zaustaviti to ludilo.”
To je suptilna, ali jasna aluzija na ulogu Njemačke u dva svjetska rata u prošlom vijeku. Iznenađujuće je da je Lavrov, inače vješt diplomata, uopšte izgovorio tako nešto. Ta izjava bi mogla dodatno podgrijati već pregrijanu situaciju.
Ipak, Lavrov je u pravu u jednom — Mercovo ludilo mora biti zaustavljeno.
Možda bi predsjednik Tramp mogao hitno uvesti sankcije protiv Merca i zaustaviti njegovo miješanje u razvoj mirovnog plana.
Merc je već ugostio Zelenskog u Berlinu. Moguće je da je dodatno naduvao već pretjerana Zelenskog očekivanja o čistoj vojnoj pobjedi nad Rusijom. A kako će se to odraziti ako i kada Zelenski bude sjedao za pregovarački sto?
Tramp se ozbiljno razbjesnio na Putina nakon ruskog napada na Kijev 25–26. maja. Reuters je taj napad nazvao „najvećim vazdušnim udarom u ratu protiv Ukrajine.” Tragično, poginulo je oko 12 ljudi.
Ali tako relativno mali broj žrtava u napadu tog obima i dometa ukazuje na to da nije bio usmjeren na civile. Čuo sam da je meta bila fabrika za proizvodnju dronova i raketa.
U poređenju s tim, potencijalni broj civilnih žrtava koji bi mogao proisteći iz nastavka Mercovih aktivnosti gotovo je nesaglediv.
On praktično postavlja metu na Berlin. Rusija već sada ima kapacitet da direktno pogodi u sam centar.
RT.com je izvjestio: „Rusija ne isključuje direktan udar na Berlin ukoliko njemačko osoblje pomogne Ukrajini u navođenju napada na Moskvu putem raketa Taurus koje isporuči Njemačka.”
Huškanje? Možda. Ali razmislimo o lancu događaja koji bi to mogao pokrenuti.
Sada je vrijeme da se Tramp ozbiljno naljuti na Merca.
Vilijam Dankerli (William Dunkerley) je analitičar medijskog poslovanja, stručnjak za međunarodni razvoj i strategije promjena, kao i autor više knjiga, monografija i članaka. Ima iskustva kao urednik i izdavač informacija iz medijske industrije, sa dodatnom ekspertizom u oblasti medijskog poslovanja i sadržaja u postkomunističkim zemljama .
Dankerli je takođe autor knjiga kao što su Litvinenko Murder Case Solved i Phony Litvinenko Murder, i služi kao viši saradnik na Američkom univerzitetu u Moskvi
Izvor: RonPaulInstitute
