Piše: Oliver Janković
Kao i svaki sport, fudbal je živa materija, koja se mijenja u prostoru i vremenu, napreduje ili se kvari…. ali nema stajanja u mjestu. Tako ni Piksijeva revolucija iz 2021, koja nas je onomad spektakularno odvela na Mundijal u Kataru, nije mogla da ostane u stanju progresije, ako se nije unapređivala, ako nije imala ili znanja ili mogućnosti da unese nešto novo. Ostali smo na istoj osovini Tadić (davno otišao) – Mitrović (odlazi), sa solidnom odbranom, i bez velikih opcija na sredini terena. Protivnici su nas pročitali, prozreli i onemogućili da držimo loptu i da kreiramo napade. Ostalo je, od drugog poluvremena protiv Švajcaraca u Kataru 2022, do sinoć protiv Engleza u Beogradu – da se branimo, da vraćamo loptu golmanu, i da protiv jačih od sebe nemamo, ama baš nikakvu ideju.
Selektor Stojković se „proslavio“ izjavama na EURO 2024, kada je komentarisao kako jesmo loše prošli rezultatski, ali nas barem niko nije nadigrao!? Ovu logičko- filozofsku zavrzlamu koja je zbunila mnoge navijače (koji, prije svega očekuju rezultat, a ne razbijanje i naše i protivničke igre) večeras su rasturili Englezi koji su nas i nadigrali i rezultatski ponizili. Ovo bi trebalo, u ozbiljnim državama i društvima, da bude donja crta ispod koje dolaze važne odluke na temu: kako dalje?
Tu nedavno, Turci su ugostili Špance u isto tako kvalifikacionoj utakmici. Otvorili se, pokušali da napadnu goste i dobili šamarčinu – 0:6! A Turska je solidna evropska ekipa. Ali, to nije, ni iz bliza, situacija nalik ovoj našoj. U tom porazu Turci su ipak pokušali da napadnu, i onda kada nijesu primali golove, oni su držali loptu i tražili načina kako da zaprijete. (Španci su ih „ubili“ munjevitim prekidima i kontrama.) Srbija je izašla na teren u sastavu koji nije moćan ni da pokuša takvo nešto. Kome je do takvog fudbala? Mi, navijači Srbije, nijesmo na to navikli. E sad, ili mijenjati navike (napadačke, pobjedničke) ili mijenjati glavni štab?
