Piše: Oliver Janković
Dakle, tražimo priču koja liči bajci. I mislim da je imamo. Ono što su Argentinci u Kataru priredili svijetu pod geslom „Povratak otpisanih“, sada su, četiri godine kasnije, Španci predstavili kao svojevrsni „Rat i mir“. Ono što je Skaloni poslije Rusije 2018 učinio od razbijene i oronule argentinske soldateske, i u Katar doveo utegute i disciplinovane mangupe, kadre da nadigraju i Hrvatsku i Francusku, sada je De la Funete učinio sa igračima koji cijelu proteklu deceniju igraju najljepši fudbal, ali koji nijesu mogli da u sveopštem fudbalskom ratu, nađu pobjednički mir.
Poslije više od 100 utakmica, sa preko 250 postignutih golova, i preko mjesec dana živog fudbala, „od mraka do zraka“, dobili smo sljedeće pikanterije za sladokusce:
– najviše golova (kao i u Kataru) pada u posljedjih 10 minuta prvog i drugog poluvremena, a najmanje u periodu od 10. do 20. i od 60. do 70. minuta. To mi govori o opstanku onog epskog mentaliteta koji zna da uzvikne „A sad juriš“! ili „Za mnom“!
– najmanje žutih i crvenih kartona imaju ekipe koje ujedno igraju i najbolji fudbal. Francuska, Španija, Norveška i Holandija (uz Češku, Senegal i Tunis) imaju manje od jednog žutog kartona po utakmici. Blizu su Englezi, Portugalci, Njemci, Japanci i Marokanci, sa samo jednim žutim kartonom po meču. Pa šta je viteštvo, ako nije to? Najbolji su ujedno i najmanje grubi prema protivniku.
– po svim novinarskim i stručnim ocjenama, četiri ekipe iz polufinala ujedno su bile i 4 ekipe sa najboljim timskim ocjenama za kvalitet igre.
– od 11 najbolje ocijenjenih igrača na ovom Mundijalu, može se sastaviti čitav tim, doduše nešto ofanzivniji:
E. Martinez (Arg) na golu
Spens (Eng) i Romero (Arg) u odbrani
Anderson (Eng) Paredes (Arg) Dembele (Fra) Rodri (Špa) vezni red
Belingem (Eng) Olmo (Špa) MBape (Fra) Mesi (Arg) napad
– najviše golova na Mundijalu dali su Engleska i Francuska (po 20), zatim Argentina (19), a odmah iza njih su Španija i Belgija sa po 14…. A ako znamo da je Španija ekipa koja je primila najmanje golova (samo jedan! ili 0,12 po utakmici) eto Ahilovskog sklada i savršene takmičarske harmonije šampiona.
– sudije su se časno i hrabro borile sa svim iskušenjima grube igre slabijih i bezobzirnijih ekipa, ali i sa izazovima VAR nadzora njihovih odluka. U tom smislu su prava, rođena gospoda na terenu, sa stavom i šarmom autoriteta bili simpatični Barton iz Salvadora, kao i svima znani Francuzi Turpan i Leteksje, i Englezi Tejlor i Oliver. Ipak, moje simpatije je ponio Iranac pod australijskom zastavom Alireza Fagani, koji se u utakmici Francuska-Senegal proslavio opravdanim odbijanjem da sudi penal Francuzima uprkos pozivu iz VAR sobe, da bi na utakmici Engleska-Meksiko bar 4 ili 5 puta preinačio svoju odluku na intervenciju VAR-a, ali u oba slučaja vrlo dostojanstveno i ljudski.
– trku za najboljeg strijelca Mundijala nastavili su iz Katara najbolja dvojica MBape i Mesi. Prije 4 godine bilo je 8:7 za Francuza, a sada (u okolnostima većeg broja utakmica) čak 10:8 za istog golgetera. Sve me podsjetilo na neki mitski ili filmski okršaj, u kome oba takmaca mogu da ponesu svoj dio vječnosti i slave.
– konačno, najljepše utakmice prvenstva su one sa upravo bajkovitim ishodima, punim preokreta i neočekivanih heroja i tragičara:
Argentina – Z. Ostrva 3:2
Egipat – Argentina 2:3
Argentina – Švajcarska 3:1
Španija – Francuska 2:0
Senegal-Belgija 2:3
Maroko – Holandija 1:1 (penali)
Engleska-Francuska 6:4
Eto, poštovani čitaoci Žurnala, ovim stavljamo tačku na Mundijal 2026. Ko hoće bajke i junake, samo neka se osvrne na svijet oko sebe. Oni se neprestano okreću oko nas, i čine nas boljim.
