Piše: Mijat Kostić
Nakon više od petnaest meseci sukoba koji je započeo napadom Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. zaraćene strane su postigle sporazum o prekidu vatre, koji je stupio na snagu 19. januara 2025.
Sukob je rezultirao ogromnim gubicima – više od 44.000 poginulih Palestinaca i oko 1.200 izraelskih žrtava. Ovaj sporazum definisan je u tri faze sa ciljem postepenog uspostavljanja trajnog mira i obnove Gaze. U prvoj fazi, koja bi trajala 42 dana, predviđeno je primirje za vreme kojeg bi se izraelske snage postepeno povukle iz centralnog dela Gaze, dok će Hamas osloboditi 33 taoca, a Izrael pustiti oko 1.900 Palestinaca iz zatvora. Istovremeno, podrazumevana je i kontinuirana humanitarna pomoć stanovnicima Gaze.
Druga faza bi trebalo da obuhvata nastavak pregovora o trajnom miru i razmenu preostalih talaca. U trećoj fazi, fokus se stavlja na rekonstrukciju regiona i uspostavljanje dugoročnih aranžmana za mir, što uključuje obnovu oštećene infrastrukture i podsticanje ekonomskog oporavka.
Nakon postizanja sporazuma, američki predsednik Donald Tramp je istakao da je ovaj dogovor rezultat zajedničkog delovanja njegovog tima i odlazeće administracije Džozefa Bajdena. Međutim, Trampov izaslanik za Bliski istok, Stiv Vitkof, imao je ključnu ulogu u posredovanju između Izraela i Hamasa, zajedno sa predstavnicima Egipta i Katara, čime je doprineo stvaranju uslova za prekid sukoba. Isticanjem uloge svog izaslanika, Tramp želi da predstavi sebe kao mirotvorca i dobije legitimitet za dugoročno rešavanje izraelsko-palestinskog sukoba.
Iako sporazum predstavlja značajan korak ka smanjenju tenzija u regionu, i dalje ostaje neizvesno koliko će mir potrajati i kako će se sprovesti sve preostale faze dogovora.
Monir Gaedi: Provera činjenica: mnogo lažnih tvrdnji o Asadovim zatvorima
Odlaganje primirja?
Od početka primirja, Hamas je konstantno optuživao Izrael da ga ne poštuje time što nastavlja vojne operacije u Gazi i ometa isporuke humanitarne pomoći. S druge strane, Izrael je smatrao da primirje još uvek nije na snazi jer Hamas krši dogovor time što kasni sa dostavljanjem imena talaca.
Ovakvo nadigravanje nastavilo se i u februaru 2025. Hamas je najavio suspendovanje oslobađanja izraelskih talaca zbog nastavka vojnih operacija 10. februara, međutim već par dana kasnije je odustao od toga nakon eksplicitnih pretnji Trampa i izraelskog premijera Bendžamina Netanjahua. Poslednjih šest talaca predviđenih za razmenu u prvoj fazi je konačno oslobođeno 15. februara. Međutim, izraelske vlasi su tvrdile da je čitava ceremonija predaje talaca bila sramotna i da ih je Hamas ponižavao. Zbog toga su odbili da oslobode više od 600 palestinskih zatvorenika, što je bilo predviđeno za 22. februar. Njihovo oslobođenje se odlaže uprkos tome što je Hamas oslobodio šest živih talaca prema dogovoru.
Ovakav sled okolnosti jasno ukazuje na to da još ne postoji politička volja za suštinskim primirjem. Imajući u vidu nedostatak poverenja i ostrašćenost donosilaca odluka na obe strane, biće potrebni veliki diplomatski napori da se pronađe dugoročno rešenje koje bi obe strane prihvatile.
Trampov „sporazum veka“
Uz sve to, Trampova inicijativa za dugoročno rešenje sukoba koju je sam nazvao „sporazum veka“, dodatno doliva ulje na vatru.
Najspornija tačka Trampovog plana jeste ideja o prinudnom preseljenju Palestinaca u susedne arapske države, prvenstveno u Egipat i Jordan. Umesto domova za Palestince, Tramp bi na teritoriji Gaze napravio „rivijeru Bliskog istoka“ i pokrenuo velike investicije za izgradnju luksuznih nekretnina. To bi značilo grubo kršenje ljudskih prava pojedinaca, a palestinski narod u potpunosti izbrisalo sa teritorije Gaze na kojoj su živeli vekovima.
Takođe, Trampov plan podrazumeva da Izrael uspostavi potpunu kontrolu nad Jerusalimom koji bi postao „nedeljiva“ prestonica jevrejske države, što je neprihvatljivo Palestincima koji smatraju Istočni Jerusalim svojom prestonicom. Ovo bi takođe bilo neprihvatljivo i ostatku arapskog i muslimanskog sveta. Pored toga, od Hamasa se očekuje da spusti oružje a da čitava teritorija Palestine bude demilitarizovana, što palestinskom narodu oduzima pravo na samoodbranu.
Trampov plan izazvao je snažnu osudu unutar arapskog sveta, a reakcije su se kretale od diplomatskih protesta do retoričkih osuda.
Kao ključni regionalni posrednik, Egipat je odmah izrazio nezadovoljstvo idejom o prinudnom raseljavanju, naglašavajući da prava Palestinaca ne smeju biti ugrožena. Egipatski zvaničnici insistiraju na očuvanju identiteta i prava palestinskog naroda. Jordanske vlasti takođe odbacuju predlog o raseljavanju Palestinaca na svoje teritorije, ističući da bi takav potez mogao ugroziti nacionalnu sigurnost i dodatno destabilizovati region.
Saudijska Arabija je ponovila svoj stav da neće uspostaviti bliže odnose s Izraelom bez formiranja palestinske države, jasno se protiveći Trampovim predlozima. Arapska liga i druge arapske države izrazile su zabrinutost da bi prisilno raseljavanje Palestinaca moglo ugroziti stabilnost regiona i povećati napetosti, smatrajući to kršenjem međunarodnog prava.
Turski ministar spoljnih poslova Hakan Fidan je jasno izjavio da je Trampov plan neprihvatljiv. On je naglasio da „proterivanje Palestinaca iz Gaze“ ne može biti prihvaćeno i da je pogrešno uopšte raspravljati o toj temi.
Iran je ponovo potvrdio svoju podršku Palestincima u njihovoj „borbi protiv izraelske okupacije“, ukazujući na to da bi svaki pokušaj prisilnog preseljenja stanovništva bio protiv međunarodnih normi i prava.
Egipatski plan za obnovu Gaze
Kao odgovor na kontroverze izazvane Trampovim planom, Egipat je predstavio alternativni koncept obnove Gaze koji stavlja akcenat na očuvanje prava Palestinaca i stvaranje uslova za njihov normalan život. Prva faza, koja će trajati šest meseci, biće posvećena „ranoj obnovi“ i uklanjanju ruševina, kako je navedeno. Druga faza obuhvata međunarodnu konferenciju koja će se fokusirati na preciziranje detalja rekonstrukcije, sa naglaskom na obnovu komunalne infrastrukture. Finalna faza biće posvećena urbanističkom planiranju, obnovi stambenih objekata, pružanju potrebnih usluga, kao i uspostavljanju „političkog procesa za realizaciju rešenja zasnovanog na dve države“.
Saradnjom sa međunarodnim građevinskim firmama, predviđeni su intenzivni radovi na uklanjanju ruševina, popravci oštećenih objekata i unapređenju osnovnih usluga, čime bi se istovremeno kreirale mogućnosti za otvaranje novih radnih mesta.
S tim ciljem Egipat aktivno uspostavlja dijalog sa evropskim i arapskim državama, a planira i da organizacije međunarodnu konferenciju o obnovi Gaze, čime bi se otvorio put za koordinisano finansiranje, tehnološku podršku i logistička rešenja. Pored toga, Egipat razgovara sa zemljama poput Saudijske Arabije, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata o mogućem finansiranju obnove. Ove države su izrazile podršku planu, smatrajući ga konstruktivnim pristupom.
Prema ovom planu, formiranje posebne palestinske administracije, nezavisne od Hamasa i Palestinske vlasti, omogućilo bi transparentno i odgovorno upravljanje projektima obnove, čime bi se smanjile političke tenzije.
Iako poslednje Trampove izjave ukazuju na to da je odustao od svog plana i da će prihvatiti egipatski predlog, njegovi međunarodni partneri su svesni da treba da budu obazrivi. U isto vreme, američki državni sekretar Marko Rubio je sugerisao da bi arapske zemlje trebale da iznesu svoje kontrapredloge, što ukazuje na to da je Tramp spreman na otvoreniji dijalog.
S druge strane, Tramp neće pristati ni na jedan plan koji bi ugrozio interese Izraela. Ako bi Egipat i druge arapske zemlje preuzele veću ulogu u obnovi Gaze, to bi moglo smanjiti izraelsku kontrolu nad situacijom na toj teritoriji, što bi Izraelci smatrali pretnjom po nacionalnu bezbednost. Izraelski zvaničnici su zabrinuti da bi plan mogao izazvati dodatne tenzije između Egipta i Izraela, posebno ako Egipat odluči da svojim vojnim prisustvom garantuje bezbednost Palestinaca u Gazi ili bude uključen u kontrolu granica.
Budućnost Gaze zavisiće od Trampove sposobnosti da balansira između interesa Izraela i arapskih zemalja, bez izazivanja dodatnih tenzija u regionu.
Izvor: Novi Magazin
