Piše: Nebojša Popović
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović saopštio je nakon sastanka sa visokom EU predstavnicom Kajom Kalas da očekuje da se EU odredi u odnosu na sporazum između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE).
Dakle, Crna Gora po Milatovićevom poimanju stvari, nema prava na sopstveni interes niti u zemlji ima dovoljno razuma da sama razluči šta bi to moglo biti. Po crnogorskom predsjedniku, Crnoj Gori ne trebaju demokratski izabrana Vlada, partije, parlament… Ona je samo objekat istorije koji služi za trgovinu između briselskih aparatčika.
Šta je za Crnu Goru dobro to nije uputno da se odlučuje u državnim institucijama, već u Briselu, Berlinu, Parizu, Londonu… smatra Milatović koji je očito jedino zaboravio da sam sebi da otkaz – jer ako je sve to tako za šta se predsjednik zalaže, onda je i sama njegova funkcija nepotrebna i krajnje beskorisna.
Ako je zemlja već osuđena da bude pod kolonijalnom upravom, onda je mnogo bolje i jeftinije komunicirati direktno sa strancima. Crnoj Gori nije potreban Milatović niti razni drugi Milatovići da joj služe kao kurirska služba i da građani Crne Gore to papreno plaćaju. Mnogo je poštenije raspustiti institucije i pitati Brisel.
Dakle, predsjednik Crne Gore je podbacio da ispuni jedini zadatak za koji je realno i bio pozvan tokom mandata da obavi. A to je da uvijek i na svakom mjestu čuva dignitet i dostojanstvo Crne Gore. Od hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića ni njegovih posjeta se nije naučilo očigledno ništa. Priča je toliko tužna da je o njoj grehota dalje misliti.
No, ima tu još jedan drugi detalj. Čitava stvar bi se možda mogla sagledavati i iz drugačijeg ugla. Iako UAE Crnoj Gori navodno nude 30 -35 milijardi, Kaja Kalas je, naime, tokom posjete Crnoj Gori u ime EU obećala uplatu od 26 miliona. Naravno, treba biti zahvalan, i to je i te kako nešto, ali i istovremeno naglasiti da niko i nikada Crnoj Gori iz EU nije obećao ni milijardu evra investicija u bilo kom domenu.
Može biti da bi u slučaju saradnje sa UAE umjesto 30 Crna Gora dobila ulaganje od “samo” 3 milijarde – ali i to je, priznaćete, nesrazmjerno mnogo više od bilo koje ponude koja je ikada stigla iz Brisela ili bilo koje članice EU. S obzirom da je i crnogorski predsjednik počeo da izigrava EU patriotu u odnosu na interese i ekonomski razvoj sopstvene zemlje, možda bi bilo fer da neto gubitak od tjeranja kredibilnih investitora crnogorski političari počnu da plaćaju iz svog džepa i da zaista za to počnu da odgovaraju svojom (cjelokupnom) imovinom. Jer, koliko god to bilo simbolično u odnosu na štetu koju potencijalno nanose takav predlog ne bi bio lišen smisla. Ako ništa drugo, unio bi dozu neophodne ozbiljnosti u politički život Crne Gore, a posebno među onima koji su pozvani da obnašaju najodgovornije državne funkcije.
