Piše: Vojin Grubač
Dok izbori u Crnoj Gori formalno predstoje tek naredne godine (kao datum se najčešće navodi 13. jun 2027. godine), politička kampanja već traje, a sve izraženije medijsko prisustvo Vučićevih političkih saveznika otvara pitanja o novcu, uticaju i političkim namjerama.
Dinamiku i takt toj preuranjenoj i vrlo burnoj izbornoj kampanji daju Vučićevi politički eksponenti i ideološki trabanti u Crnoj Gori.
Njih je lako prepoznati jer su oboljeli od sindroma „neskidanja sa medija“, dajući svakodnevno po nekoliko izjava, kao da će im „paprikaš u kotlu pregorjeti“ ako se baš svaki dan ne pojave. U smislu bombardovanja i opterećivanja javnosti svojim stalnim medijskim prisustvom, vjerna su kopija svoga vođe. Kod njih je u takvom propagandnom djelovanju jasno uočljiv sindrom koji možemo kvalifikovati kao „dijagnozis vučićitis“.
Nemanja Rujević: Zašto Vučić hoće parlamentarne pre predsedničkih izbora?
Da su Vučićevi eksponenti u Crnoj Gori na ovakav intenzivni i borbeni način bili agilni u rušenju režima Đukanovića, uopšte im ne bi bio potreban mitropolit Amfilohije da se taj poduhvat, tek pokretanjem litija, napokon izvede. Zbrisali bi ga kao od šale.
Da se podsjetimo, do pada Đukanovića, 30. avgusta 2020. godine, sve kampanje bloka antiđukanovićevskih partija na lokalnim i parlamentarnim izborima trajale su maksimum mjesec dana. Poslije gubitka svih izbora, te partije su odlazile u prostor vrlo slabe političke aktivnosti, uz totalni prekid rada tokom ljeta i državnih praznika. Danas ne postoji ljeto niti državni praznici, uključeni su na režim non-stop djelovanja.
Umjesto njih, prije pada Đukanovića, borbu su vodili građani na društvenim mrežama, izuzetno loše i bijedno plaćeni novinari na antirežimskim portalima, kao i kolumnisti koji nikada nisu dobijali ni simboličan honorar za svoje tekstove, bar kao znak malene pažnje za taj uporni rad.
Znakoviti konflikt: „srpski plaćenici“ i „ustaše“ istovremeno
Na drugoj strani, sipalo se od „naših“ kapom i šakom drugoj strani, onoj režimskoj, još od 2016. godine. To smo baš temeljno vidjeli kada je 29. juna 2024. godine Željko Ivanović u Vijestima objavio kolumnu „Podgorička skupština“.
U toj kolumni, između ostalog, Ivanović je ustvrdio da je Aleksandar Vučić bio marioneta Mila Đukanovića i to je potkrijepio neoborivim dokazima, rekavši:
„Valja podsjetiti na najkrupnije stvari koje je od 2012. do 2020. Aleksandar Vučić isporučio gazdi Milu: aboliciju Caneta Subotića, podršku Filipu Vujanoviću nakon pokradenih izbora 2013., medijsku poslugu od Pinka do Informera, dokazni materijal za tzv. državni udar, sa sve svjedocima i izvršiocima, do nevoljne podrške čak i Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, uz konstataciju – ne sviđa mi se, nisam srećan, ali to je unutrašnja stvar Crne Gore!“
Umjesto temeljnog demantija preciznih Ivanovićevih navoda, Milan Knežević je reagovao tako što je na mreži „H“ napisao sljedeće:
„Žeks i Mišks u emotivnoj šetnji pored okupatorskog M-tela koji im je platio 3 miliona u poslednje tri godine. Imaju jednu finu osobinu, koliko god da mrze Vučića, mnogo više vole srpske pare. Njih dvojica su najveći srpski plaćenici u Crnoj Gori. Za njih dvojicu postoje fakture bez povraćaja PDV-a.“
Ivanović je bio u pravu, temeljno je i hronološki skenirao tajni savez Vučića i Đukanovića. Knežević u vezi toga nije ništa rekao, podvio je rep. Ali je u reakciji na dotičnu kolumnu obavijestio medije i javnost da je srpski M:tel dao tri miliona evra „Vijestima“ od 2021. do 2023. godine. Međutim, nije rekao zašto su „Vijesti“ dobile tu ogromnu sumu od Vučića.
Vijesti „od Srba“ dobile 4,5 miliona evra ukupno
Da situacija bude interesantnija, Knežević je 29. septembra 2020. godine optužio Vijesti i Dejli pres da su „Srbi za kampanju (2020. godine) Vijestima dali 500.000 evra“, a da su Miško Perović i Željko Ivanović i pored toga „protiv ulaska Srba u Vladu“.
Postoje spekulacije da su za parlamentarne izbore 2016. godine tzv. „Srbi dali“ Vijestima još milion evra. Dakle, uz tri miliona evra od M:tela, Vijesti su, najvjerovatnije, dobile još milion i po evra od DF-a, što ukupni čini 4.5 miliona evra.
Vučić toliko nepopularan u Podgorici, da ga ni DNP nije branio od PES-a?
Za to vrijeme, antirežimski portali u Crnoj Gori nisu davali honorare ljudima koji su se borili protiv Đukanovićevog režima, pa su mnogi izuzetni tekstopisci odustali od slanja svojih tekstova takvim stipsama, dok su drugi su ipak pisali, naravno bez honorara.
A kada su došli milioni evra od Vučića, umjesto da se ti ljudi podrže, da im se retroaktivno isplate honorari i dodaci na jadnu platu moderatora portala, da krene sistemsko i solidno honorarisanje tekstova kako bi se u borbu protiv režima uključile desetine odličnih tekstopisaca i mladih ljudi, Milan Knežević je sa svojim Vučićem te milione evra predao Vijestima, da bi ih potom nazivao ustašama. Zar ovo nije u domenu nezaboravnog ludila?
Elem, na informaciju da su Vijesti od srpskih faktora dobile 4,5 miliona evra od 2016. do 2023. godine, reakcija običnih građana bila je: a koliko su miliona dobile srpske partije i gdje je taj novac otišao?
Zašto je ovo bitno? Vučić je za partije u Crnoj Gori u nedavnom obraćanju rekao: „neću uopšte da govorim o tome šta su sve od mene tražili, kakvu vrstu pomoći, šta su dobili i šta nisu“.
A to znači da sigurno planira da to kaže u određenom trenutku, kada će se desiti krupan skandal i uzdrmati partije, lideri i politički sistem. Jer, kada je svojevremeno govorio: ne dam Gazivode, ne dam tablice, srpsku policiju,…, potom je sve to predao.
Vlast u Crnoj Gori mora osmisliti politički koncept
Da je Vučić bio spreman da uloži milione evra u svoje političke eksponente u Crnoj Gori, vidjeli smo po sumi koju su dobile Vijesti, koje nisu bile srpski faktor.
Koliko je ukupno uložio novca za politiko djelovanje na tlu Crne Gore od 2016. godine do danas, kada su samo Vijesti dobile 4.5 miliona evra, otvoreno je pitanje? Spekulacije idu do sume od više desetina miliona evra. Neka nagađanja su da se radilo o 74 miliona evra, što za sada treba uzeti sa ozbiljnom rezervom. Ali, sve će se to saznati. Vučić će to reći, uključujući koliko je ko i za šta dobio.
Vučićevi eksponenti sada su agilni u vraćanju posrnulog Đukanovića u novu orbitu vlasti, sistemom medijskog laprdanja od jutra do mraka. Tu saradnju Vučića i Đukanovića je temeljno opisao Željko Ivanović u junu 2024. godine. Ona se nastavlja, drugim oblicima djelovanja.
U smislu projektovanog cilja Vučić i Đukanović neće štedjeti sredstva, a evo vidimo da se u priču uključio i Vojislav Šešelj kako bi čitavom poduhvatu dao dimenziju „lude kuće“. Prije par dana su se pojavili režirani grafiti mržnje na sjeveru Crne Gore, što je bilo više nego providno ali i glupo. Neko je u stanju očaja, pa misli da te poznate bahanalije mogu pomoći. Ne mogu!
Vučić je od 2012. godine vodio svoju Kosovsku bitku, i sve uprskao. Izgubio je pozicije u svim pregovorima, prepustivši u cjelosti Kosovo i Metohiju Prištini. Eliminisao je srpske policajce i srpsku Civilnu zaštitu, ostavio bez posla srpske sudije i tužioce koji ovih dana mole Kurtija da ih vrati na posao, a on neće.
Sada se aktivno uključio u političku bitku oko Crne Gore. Neki centri moći na Zapadu mu to dopuštaju jer je Kosovo i Metohiju predao, a kosmetske Srbe pustio niz kanalizaciju. Negdje su mu morali dopustiti da izigrava srpskog patriotu, sve uz poklič: „Aco Srbine“. U ovakvoj situaciji, gdje je sve jasno, parlamentarna većina u Crnoj Gori mora osmisliti ispravan koncept političkog djelovanja, a potom voditi mudru politiku.
