Piše: Ljupko Mišeljić
Ako se povjeruje vlasti Republike Srpske, opstanak srpskog naroda u Bosni i Hercegovini ne ugrožavaju ni izostanak efikasnih socijalnih mjera ni neizvjesna ekonomska i institucionalna situacija, već migranti
Dok se parlament sprema za raspravu o neprihvatanju migranata na teritoriji Republike Srpske (RS) s ciljem zaštite vitalnog nacionalnog interesa i opstanka srpskog naroda, Vlada RS ne progovara o pronatalitetnim mjerama koje predlaže opozicija. Predstavnici vladajuće većine na skupštinskom kolegijumu odbili su prijedlog da skupština raspravlja o rezoluciji o opstanku kojim bi se konačno utvrdile mjere poboljšanja života i standarda stanovništva.
Problemi nezaposlenosti, niskih primanja, neadekvatnih ili nepostojećih stambenih politika, stanje nesigurnosti za preduzetništvo, neizvjesnosti političke i bezbjednosne situacije, abnormalan rast cijena osnovnih životnih potrepština koji puni entitetsku kasu koja ne vraća stanovništvu, kulminiraju masovnim odlaskom iz Republike Srpske. O aktivnostima vlasti prema stanovništvu govori sljedeća informacija: o stanovništvu na rubu egzistencije nema čak ni podataka već deset godina, a kamo li efikasnih i adekvatnih mjera vlasti za poboljšanje situacije. Pored ovih problema, Republika Srpska suočava se sa negativnim prirodnim priraštajem, što govori o problemu opstanka stanovništva kao vitalnom interesu dobre uprave.
Umjesto programa socijalnih mjera, Vlada RS brine se o tzv. socijalnoj karti, registru izdataka iz budžeta za socijalne kategorije. – Koncept kreiranja socijalnog minimuma sveo se zasad tek na tehničku pripremu baze podataka o naknadama i uslugama – rekao je ranije za Novosti prof. dr Ljubo Lepir, predavač Fakulteta političkih nauka u Banjaluci. – Prikupljanje podataka koje se navodno treba realizovati po ugledu na Srbiju neće ništa posebno značiti u kontekstu stvaranja nekih novih osnova za ostvarivanje prava ili za proširenje socijalnih prava. Zaboravlja se ključni korak koji je trebalo u prošlosti definisati, a to je pitanje čemu treba da služi socijalna karta. Da li služi isključivo za praćenje socijalnih naknada kao administrativni mehanizam ili služi kao pomoćno sredstvo za definisanje boljih socijalnih politika. To je ključna dilema koja nije riješena – naveo je Lepir.
On upozorava da lepeza intervencija, odnosno socijalnih usluga koje država pruža građanima, ostaje van brige vlasti i van dometa administrativnog mehanizma za brigu o građanima. – To je nešto što nam ovaj zakon ne daje i pritom ne odgovara na strateška pitanja o socijalnoj politici koju vodimo. Ključni segment koji je zasad izostao je definisanje praga socijalne sigurnosti od strane vlade. To su odgovori na pitanja šta se može garantirati ljudima koji su ispod socijalnog praga, kako će tu razliku država na neki način pokriti, koje su to naknade i usluge koje moraju biti dostupne – rekao je Lepir za Novosti.
Da razgovor o socijalnim politikama ne zanima Vladu Republike Srpske govori i inicijativa Tanje Vukomanović i Bojana Kresojevića, poslanika opozicione Partije demokratskog progresa u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Njih dvoje uputili su prošle sedmice inicijativu za donošenje Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa djecom na koju Vlada Republike Srpske još uvijek nije reagovala. Oni predlažu da finansijska podrška za prvo dijete bude 4250 eura, za drugo 5000 eura, za treće 19500 eura a za četvrto i svako naredno 27000 eura. To je, kažu, početna socijalna mjera koja bi se morala početi primjenjivati kako bi se smanjio jaz socijalne i ekonomske nejednakosti.
– Ima ljudi kojima je potrebna materijalna podrška da bi rađali i izdržavali djecu, ali ima i onih kojima treba sigurnost, stabilnost i vjera da će institucije brinuti o njihovoj budućnosti. Ljudi odlaze jer ne vide perspektivu, a mi kao institucije imamo odgovornost da tu perspektivu stvorimo – kaže nam Vukomanović.
Nažalost, vladajuća većina nije imala sluha za ovu temu, ocjenjuje naša sugovornica. Na skupštinskom kolegijumu većina je odbila njihov prijedlog da se rezolucija o opstanku razmatra, pokazujući da ne želi da otvori ozbiljan dijalog o ovom pitanju.
Nagazna mina za Crnu Goru – Rezolucija o genocidu u Srebrenici
– Čitave opštine i sela su već odavno pusta, a škole se zatvaraju, jer više nema ko da u njih ide. Ako uzmemo u obzir koliko naših ljudi stvarno živi i radi van Republike Srpske, a i dalje su prijavljeni ovdje, mislim da bi nas šokirala stvarna brojka koliko nas zaista prenoći u Republici Srpskoj. I upravo je to ključ. Nemamo dovoljno brige vlade za one koji ostaju ovdje, za porodice koje pokušavaju da opstanu i odgoje djecu. Imamo negativan prirodni priraštaj već više od 20 godina, a u posljednjih deset godina, prema procjenama demografa, Republika Srpska je izgubila 170.000 ljudi, što je broj stanovnika ravan veličini grada Banjaluke. U 2023. godini rođeno je 9.309 djece, a umrlo preko 13.500 ljudi. To su podaci koji ne ostavljaju prostor za čekanje ili politikanstvo, već zahtijevaju hitno djelovanje – govori nam Vukomanović.
Ova tema mora postati pitanje nacionalnog interesa, kaže naša sagovornica. Ako se ovim političari ne budu bavili sada i odmah, vrlo brzo neće imati s kim da grade ni ekonomiju, ni obrazovanje, ni društvo, upozorava Vukomanović.
Iako usvaja rebalanse budžeta koji potvrđuju da je potrošnja stanovništva usljed enormnog rasta cijena sve veća, Vlada Republike Srpske ne može se pohvaliti progresivnim mjerama vođenja socijalne politike: ni mjerama suzbijanja siromaštva, ni mjerama podrške drugom stanovništvu, a ni pronatalitetnim mjerama. No, priča o ugroženom opstanku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini ipak je na dnevnom redu vladajuće garniture.
Ovog puta srpski narod u BiH ugrožavaju migranti. U deklaraciji koju predlaže Milorad Dodik, predsjednik RS, tvrdi se da bi realizacija nastanjivanja migranata na teritoriji RS i BiH predstavljala direktno kršenje ustavnog poretka, ozbiljno narušavanje bezbjednosti građana, te pokušaj demografske i kulturne transformacije prostora Bosne i Hercegovine a time i Republike Srpske. Posebno se naglašava da bi naseljavanje lica iz ratnih zona, ekonomski i socijalno ugroženih područja, među kojima postoje izraženi animoziteti i neprijateljstva, predstavljalo dugoročan bezbjednosni rizik za lokalno stanovništvo. O tome će, umjesto o socijalnim programima i mjerama, raspravljati Narodna skupština RS na prvom sljedećem zasjedanju zakazanom za 1. jul.
Izvor: Portal Novosti
