Piše: Filip Dragović
Kao zalutali pad iz aviona boce koka-kole ili ogledala u neko domorodačko pleme, takvu pometnju izaziva civilizovan i finansijski zahtjevan poziv crnogorskih vlasti nekada popularnoj estradnoj zvijezdi Riki Martinu, da svojim pjevanjem začini državni praznik 21. maj, Dan nezavisnosti. Svi su graknuli sa izlivima negodovanja. Ujedinjeni Srbi i Crnogorci, ljevičari i oni desni, mladi i stari… Znaju šta neće, a očigledno ne znaju šta hoće.
Dakle, Spajićeva Vlada, po prepoznatljivoj paf-paf dinamici, odgovorila je na žalopojke ljubitelja neovisnosti u vezi toga kako se niko ne osvrće na veliku obljetnicu, pozivom g. Martinu da na Trgu nezavisnosti izvede svoj muzički spektakl. Šta je ljudi, hoćete praznik? Hoćete proslavu? Evo vam proslava. Ovakav koncert neće imati niko u regionu. Ovakav koncert nas uzdiže iznad naših lokalnih stereotipa Ceca R. vs. Jadranka B., odnosno Perper vs. Beogradski sindikat, ili savez srpskih guslara vs. dalmatinske klape. Osim toga, Riki Martin, kao istovremeno muzička paradigma i gej ikona, oslikava našu težnju i čežnju za Zapadom i našom integracijom u njegove skute.
Ali, efekat „ogledala“ u džungli pokazuje ovdje svoje dvostruko značenje: em je u pitanju do sada neviđen i nepoznat objekat, em nas jasno i precizno oslikava, tj. odražava sve naše grimase. Elem, dežurni Srbi su skočili protiv siromaha Rikija, jer je „peder“, pa se čak nadmeću ko će duhovitije da dovede u vezu Martinovo seksualno opredjeljenje sa esencijom novoformirane države. Međutim, da ih čovjek pita šta misle ili gdje su bili kada je slavu srpstva pronosila Marija Šerifović (lokalna gej ikona) svojom pobjedom na Evroviziji ili nastupima na nekim ovdašnjim srpskim sjedeljkama, vjerujem da ne bi znali da odgovore. Kao što istima ne smeta problematičnost Ane Brnabić i oficijelne „matice svih Srba“, a da ne govorim o temi koliku moralnu upitnost vuče za sobom pojavnost Ace L. ili pomenute Cece R. u odnosu na čednolikog Rikija Martina?
No, ni braća 100% Crnogorci ne zaostaju u kuknjavi. Njima eto, nepogrešivo smeta, ne-transparentnost troškova u vezi Martinovog dolaska! Obratite pažnju na te budžetske dušebrižnike, pa ćete teško naći i jednog jedinog koji je digao glas onomad kada su Sveto i Milo doveli Madonu na budvanski Jaz. I uopšte, da li među glasačima DPS i SDP ima one građanske kulture koja bi ikada podigla znak pitanja, a ne negodovanja, na nepregledna bahaćenja bivše vlasti po pitanju raznih samo-promocija njihovog kosmopolitizma, od Klaudije Šifer (sjećate se nje u jednom danu, od mora do Durmitora), preko pomenute Madone, do neisplaćenih sportskih vratolomija sa „pojačanjima“ ovdašnjih vaterpolo i košarkaških klubova. E sad, pošto Riki Martina ne dovodi Milo i njegova družina, sve im nekako postaje upitno.
Pomenutu dilemu „previše nastran ili previše skup“ uredno će, ovih dana, rabiti i tzv. medijski ljevičari (čemu tolike pare?) kao i njihova braća profesionalni desničari (čemu ovaj homoseksualac?). Na to će se nadovezati i oni odveć mladi koji pooojma nemaju ko je Riki Martin? Jer, ruku na srce, dečko je bio u zenitu popularnosti kada je pjevao himnu za posljednji mundijal u prošlom vijeku!! Ali, djeco draga, evo vam malo svijeta u seoskom dvorištu + neradni dani+ nema škole… šta hoćete više od jednog mladog i perspektivnog državnog praznika? Šakiru? Bred Pita?
Zločinci iz susjedstva, sa kojima (ne) dijelimo vrijednosti….
A oni odveć stari? Pa zna se, pitaće se gdje je bio Riki Martin dok su oni glasali za Mila ili Moma? Njima će ovaj koncert na Trgu nezavisnosti, besplatan i nesvakidašnji, djelovati previše pacifistički u odnosu na sve njihove nedovršene guslarsko-komitske elegije, kojih je svima pun kofer, ali niko ne smije da prizna.
U svakom slučaju, Rikiju Martinu neće imati ko da aplaudira među silnim rodoljubima, kada povodom 20. godišnjice samostalnog i evropskog puta Crne Gore (bar su nam tako DPS-ovci i SDP-ovci „prodali“ motive za referendum) samostalno i evropski, sa svim manama takvog opredjeljenja, zapjeva sa bine podgoričkog podijuma. A to, gotovo ništa, ne govori o njemu, koliko o dubinama naših samoobmana.
