Piše: Miloš Lalatović
Jedan od najšokantnijih pjesnika svoga doba, pa i danas, svakako jeste Šarl Bodler. Neshvaćen za svoga života utjehu je tražio u porocima. Opijao se, pušio opijum, koristio tinkture sa njegovim koncentratom, bojio kosu u zeleno zbog svog omiljenog pića absinta, ljubav tražio kod prostitutke.
Šarl Bodler je rođen 1821.godine. Rano ostavši bez oca u svojoj šestoj godini, majka mu se preudala za potpukovnika, koji će kasnije postati ambasador. Bodlerovo djetinjstvo je bilo teško, pod stalnim pritiskom njegovog očuha, koji se bez sumnje brinuo o njemu. U zrelom dobu svoga života će govoriti “ kad sjetim toga doba, pretrenem“.
Rano je počeo da živi boemski, zaduživao se. U svojoj dvadeset prvoj godini nasljedio je veliki novac, koji je potrošio u toku nekoliko godina. Za života je stekao malobrojnu publiku, iako su njegove pjesme izazvale pažnju javnosti zbog kršenja javnog morala. Njegova poznata zbirka pjesama je “Cvijeće zla“. Sam naziv je kontraverzan i sa psihološkog aspekta opisuje Bodlerov život kao hladnu i mračnu ljepotu. Nekoliko njegovih pjesama su bile zabranjene i u početku se nijesu našle u pomenutoj zbirci, da bi se posle ipak štampale. Volio je gotičke romane, kao i priče Edgara Alana Poa, autora čuvene poeme“ Gavran“. Njegov prevod Poovih djela se smatra najboljim. Kao i sam Bodler i Po je slično živio.
Bodlera su ili vrlo cijenili ili omalovažavali. Mnogo su ga voljeli Artur Rembo, kao i Pol Verlen. Svi su predstavljali na čelu sa Bodlerom osnivače književnog i umetničkog pravca modernizma, koji raskida veze sa tradicijom, za razliku od do tad dominantnih “junaka“ i “heroja“ glavni likovi u njihovim djelima su “antijunaci“ ili “antiheroji“, tj.prezreni, poročni i melanholični tipovi. Ovaj period književnosti poznat je i kao dekadenca.
Bodler se jedno vrijeme upetljao i u okultizam. Čuvena je njegova izjava“ glavna prevara đavola je da ubijedi ljude da ne postoji“. Ponekad se pravi paralela između njega i okultiste Alistera Kroulija, koji je živio posle Bodlera.
Nešto prije svoje smrti Bodler je doživio težak moždani udar, od kojeg je ostao nepokretan. Umro je 1867. godine. Sahranjen je, ironijom sudbine, pored svog toliko omraženog očuha.
Kako je vrijeme prolazilo Bodlerov književni opus je postojao sve popularniji. Ostavio je traga na mnoge pjesnike, pisce, umjetnike, pa i sa naših prostora. Slično Bodleru, svoju su tugu utapali i Risto Ratković, Tin Ujević, Vladislav Petković Dis. Veliki uticaj je imao i na književnike dvadesetog vijeka, poput Alana Ginsberga, kao i na rok muzičare, posebno Džima Morisona.
Bodlera treba čitati sa pažnjom i određenim oprezom. Pjesme su mu poput njegovog života promjenljive. Neke su mirne i mistične, druge možda opet mistične, ali razuzdane, šokantne i oštre.
