Piše: Atanas Stupar
Nikad me nijesu interesovale teorije zavjere. Mislim da se društvena realnost oduvijek ostvarivala kroz moć vlasti odnosno vojnu moć i kroz moć novca, odnosno sposobnosti da se što beskompromisnije iskoriste prirodna i ljudska bogatstava. U najvećem dijelu ljudske istorije moć se koristila u svrhu porobljavanja slabijih od strane izabranih. Ko je birao izabrane, s kojim ciljem im je prepuštao poluge odlučivanja. To pitanje otvara ogroman prostor u kome se pojavljuje bezmjerno sazvučje malih i velikih događaja, detalja, slučajnosti, incidenata, međuzavisnosti uz mnoštvo sofisticiranih i trivijalnih finesa. Od toga se uglavnom sklapaju slike teorija zavjere. Tajni planovi, ljudi iz sjenke, mračne pozadine, istine i laži pod raznim maskama stavljaju se u pozadinu postojećeg društva. Izgrađuju se svjetovi mimo bilo kakvih priznavanja koincidencija i nesrećnih okolnosti ili prirodnih zakona i selekcija… Pokušava se napraviti neka vrsta paralela sa onim komplikovanim, isprepletanim i kreativnim povezanostima u životinjskom carstvu kakve gledamo u TV serijalima tipa “Opstanak”, “Nacionalna geografija” “Plava planeta”, “Sisari”…
Ljudsko društvo je u prošlosti davalo jednostavne odgovore na pitanja poretka u kome živi i stanja stvari oko sebe. Iza dobrih stvari je stajao Bog iza loših stvari Đavo. Čovjek je bio posrednik i u dobru i u zlu. Dešavalo se da neki čovjek napravi više zla iz ubjeđenja da služi dobru od nekog čovjeka koji je zlo uzeo za inspiraciju i svoj cilj. Dobar primjer o nerazdvojnosti dobra i zla je drama Žan Pol Sartra “Đavo i Gospod Bog”
Teško je bilo podvući jasnu crtu i reći ovaj je sluga (saradnik) Boga a ovaj je sluga (saradnik) Đavola. Sukobljavali su se vjerski ekstremizmi i slobodoumnosti duha što se nastavlja do dana današnjeg.
Međutim kada je čovjek u svom životnom trajanju uspio doseći moći i Boga i Đavola primjerice kroz nuklearnu energiju džaba nam je da se poput Biblijskog Jova pozivamo na pravdu božiju i na pravdu ljudsku.
Zamislimo se na što liči naš sadašnji svijet. Svijet u kome živimo. Poslije toliko civilizacijskih dostignuća i pređenog puta u ljudskom rodu kao nikada ranije danas vlada pravo jačeg bez trunke samilosti i odgovornosti prema nemoćnima. Demonstriranje surove sile i neograničenih moći brutalno se manifestovalo prethodnih godina nad nevinom dječicom u Gazi. Slično je bilo u doba kralja Iroda. Događaji u Gazi su išli čak i prema planu za istrebljenje čitavog jednog naroda. Veći dio savremenog svijeta je ostao nijem na to.
Na primjeru rata koji već mjesec dana bukti u Persijskom zalivu svakog dana uživo gledamo koliko je ljudski rod postao podređen moćima sile i moćima novca. Stepeni tih moći jasno ocrtavaju pojedinačne ličnosti u sukobu i interesi multinacionalnih korporacija. Trenutno scenu Bliskog Istoka dijele vojne armade s vođama i cijena barela nafte kao motora svjetske ekonomije.
U Persijskom zalivu imamo rat do istrebljenja odnosno do povratka jedne strane u kameno doba što u svom javnom obraćanju juče obeća velikoj Persijskoj civilizaciji glavni režiser i producent sadašnjeg zalivskog rata Donald Tramp.
Prethodni rat u Persijskom zalivu vođen je 2003. godine. Organizovao ga je 43. predsjednik SAD-a. Džordž Buš mlađi. Sadašnji mnogo suroviji, bezdušniji i tragičniji rat u Persijskom zalivu vodi 47. Predsjednik SAD-a Donald Tramp.
Ko su ta dva čovjeka. Ko stoji iza njih. Po čemu su poznati. Kako ih opisati.
Džordž Buš mlađi bio je 43. Predsjednik SAD-a. Za njegovog predsjednikovanja dogodio se teroristički napad na Kule bliznakinje u Njujorku, Američka invazija na Avganistan, pokretanje rata protiv Iraka, Ekonomska kriza 2008 godine. U kolopletu tih događaja Buš je ostao upamćen po tupavim nastupima i glupim izjavama koje su dobile ime bušizmi. Džordž Buš je bio smušen i nevješt u svakodnevnom govoru. Mnogo puta se izblamirao lošim obrazovanjem i nelogičnim zaključivanjem. Umjesto analiza govorio je analizicija, umjesto samoubice govorio je samoubijaši. Za njega su internet i internat bili jedno te isto. Nije razlikovao Sloveniju od Slovačke. Redovno je brkao imena glavnih gradova i država. Za Afriku je govorio da je država i nacija a ne kontinent. Ostale su upamćene sledeće njegove izjave :
“Poznato mi je da ljudska bića i ribe mogu mirno koegzistirati” ; “Za američku agenciju NASA svemir je prvi prioritet”; “Vrijeme je da ljudska vrsta uđe u Sunčev sistem”; “Ako ne postignemo uspjeh u opasnosti smo od neuspjeha; “Mislim da se svi slažemo da je prošlost prošla”.
Saplitao se i pri citiranju najobičnije poslovice kao na primjer one o prevari…U verziji Džordža Buša to je izgledalo ovako “Ko me prevari jednom taj je kriv, ko me prevari dva put… umjesto da kaže ja sam kriv Džordž Buš nastavlja “ne može me prevariti ponovo”.
Pandan Džordžu Bušu u neobičnim i iritantnim javnim nastupima je Donald Tramp 45. i 47. Predsjednik SAD-a. Tramp nije poznat toliko po glupostima koliko po nevaspitanim, agresivnim i prijetećim nastupima. Veoma grubo i nedolično ismijava i vrijeđa visoke političke ličnosti kako savezničkih, tako i protivničkih država. Tramp mijenja mišljenja u ritmu obroka, tri put dnevno. Juče je izjavio da se Francuski predsjednik Makron još oporavlja od udarca koji mu je u čeljust zadala supruga. Saopštio je da će Saudijski princ morati da mu se pokori. U vulgarnosti je išao toliko daleko da je poručio kako dolazi vrijeme u kome će ga princ ljubiti u guzicu. Za novog Iranskog vjerskog vođu kome su u američkom napadu prvog dana ubijeni otac ajatolah Hamnei, rođena sestra, zet i dvoje njihove maloljetne djece Tramp je izjavio „Vjerojatno je živ u nekom obliku, ali mislim da je unakažen“ i dodao da je teško ranjeni i ožalošćeni novi ajatolah“neko koga ni vlastiti otac nije želio”. Ubistvo 170 djevojčica starosti od 7 do 12 godina koje se dogodilo prvog dana rata u napadu američkom krstarećom raketom Tramp je insinuirao da ih je možda ubio čak i Iran. Za drevnu civilizaciju Persiju (Iran) koja je zadužila ljudski rod ogromnim dostignućima rekao je da će ih vratiti u kameno doba gdje im je i mjesto.
Čemu se može nadati svijet u kome priglupi Džordž Buš mlađi u dva puna predsjednička mandata, zlobni, uspavani i senilni Bajden u jednom mandatu, neotesani, bahati i umišljeni Donald Tramp u dva predsjednička mandata rukovode najmoćnijom svjetskom silom. Da li su oni stvarni izbor Američkog naroda ili eksponenti moćnih krugova bogataša za koje ne važi nijedno ograničenje ni moralno, ni pravno, ni duhovno… Dovode li američke predsjednike na vlast ljudi koji lagodno i bezbolno gaze po svim civilizacijskim normama koje su humanizovale istoriju ljudskog roda.
U doba naslednih monarhija (Rimsko carstvo, Osmansko carstvo, Špansko carstvo, Ruska imperija, Ujedinjeno Britansko kraljevstvo, Francusko kraljevstvo) dešavalo se da na čelo države dođe glup, bolestan, psihički poremećen, drzak, neobrazovan, čovjek skarednog ponašanja…Mnogi od njih su uz kraljevsku titulu nosili i neki onespokojući pridjev ..Istorija je zapamtila dosta ludih kraljeva, okrutnih kraljeva, krvavih kraljeva, nejakih kraljeva. Takvi nijesu namjero birani već su dolazili na vlast po genetici odnosno principu primogeniture.
Današnje lude, krvave, senilne, okrutne vladare i režisere svjetske istorije tobože biraju narodi iz kojih dolaze iako svi dobro znamo da ih na vlast dovode bogati donatori kako bi preko njih ostvarili ekonomske ciljeve i dali zamaha svojim raspojasanostima i užasavajućim (satanističkim) nastranostima.
Izraelsko-američki režiseri i producenti su nam najavljivali zabavan, kratkometražni rat. Dok traju pregovori bombardovaćemo im štab, pobiti vođe, obezglaviti narod i završiti posao. Poslije prve uspješno sprovedene epizode režiserska ekipa je ostala zbunjena i začuđena. Pita se kako je ta stara civilizacija uopšte došla na ideju da se brani. Dok i dalje najavljuju skori kraj rata on se sve više širi. Postaje krvaviji i okrutniji.
S pravom se pitamo koga predstavlja ta režiserska ekipa i za čiji račun vodi ovaj rat.
U što guraju naš svijet.
U treći Svjetski rat ?
