Piše: Milija Todorović
Sad kada je Amerika brutalno i bez traženja saglasnosti ikoga drugog, vojno napala nezavisnu državu, i kada joj za takvo nešto podršku daju druge vojne sile Zapada, ne čujem domaće kritičare Putinovog napada na Ukrajinu da su zucnuli u vezi bliskoistočnog konflikta. Razne Daliborke Uljarević, cetinjski šetači za mir, DPS i onaj „Sovjetski“ savez (načinjen od SDP/SD/LP), Miraš i ostala ekipa… Pomno slušam šta će sada reći?
Ne zato što navijam za rat u Ukrajini, nego zato što me živo zanima postoje li ikakvi principi u političkom i društvenom djelovanju nabrojanih faktora? Dakle, ako u Putinovoj ofanzivi na Ukrajinu ne valja to što jedna velika vojna sila, jednostrano napada manju od nje nezavisnu državu, i ako dakle nije riječ o mržnji prema Rusima nego o nekakvim principima logike i morala… volio bih da vidim i čujem sad osudu američkog napada na Iran. Evo neću pominjati neujednačenost u intonaciji njihove (ako je uopšte i bilo) osude izraelskog napada na Palestinu i njihove sveopšte galame oko napada Rusije na Ukrajinu.
Zaboravimo sada na to. Interesuje me samo hoće li se tražiti sankcije prema SAD, hoće li se goniti američki špijuni po CG, i hoće li se šetati za mir u Teheranu? Mislim, ako ljudi podjednako žive i na teritoriji drevne Persije kao i na teritoriji drevne Rusije ?
