Piše: Nebojša Babović
Svaki Crnogorac* oduševljen promjenama u Srbiji treba prvo da odgovori na jedno pitanje, prije nego nastavi sa euforijom.
„Da li sam za ravnopravan status srpskog jezika u Crnoj Gori?“ I onda sve ide lakše.
Pozitivan odgovor je odličan signal, a negativan pokazuje da nije pratio šta se u Srbiji desilo po identitetskim pitanjima . Studentska lista je, po svojoj suštini i nastupu, građanska priča. A to je dokazala jer identitetska pitanja nije sklonila sa strane, nego ih je prigrlila. To su vizuelno pokazale slike iz Novog Pazara i studenata sa krstom, a dokazao izborni rezultat u opštinama naseljenim nacionalnim manjinama. Kao što je Jovo Bakić naglasio, SL je pobijedila i među Bošnjacima i među Mađarima i međ’ Slovacima. Ne zato što je ignorisala njihove nacionalne potrebe, nego što ih je uvažila. To je SL dalo pravo da postavi svoje manjinske poslanike na potpredsednika mjesta.
I jasno je kako za priča vodi ka Crnoj Gori. Svaku priču sa srpskim mirisom dočekuje otpor i zid ćutanja. Glasni otpor od ekstremista i tihi od onih koji se žele prikazati kao građanski orijentisani.
Želi se, zbog šake glasova prikazati da glasači građanskih stranaka ne žele srpski jezik. Smatra se, sasvim pogrešno, da će glasači građanskih stranaka, nesrpske nacionalnosti, imati nešto protiv ustavnog izjednačavanja srpskog jezika sa crnogorskim. Misle u građanskim strankama, da će privući kakvog komiti ako prećute ovo pitanje. A lažnom indiferentnošću, ne da neće privući nikoga, nego će izgubiti i to šta imaju. Na dugo rok niko ne cijeni ljude bez stava.
Ne postoje prepreke da Crna Gora kandiduje i srpski za jedan od službenih jezika Evropske unije
Zato svako oduševljavanje promjenama u Srbiji nije iskreno, ako ne podrazumijeva isto ponašanje u Crnoj Gori. A to je da se prihvate i uvaže različitosti, a ne da se guraju pod tepih ili da izazivaju sprdnju. Uostalom, „proevropski nadsituacijaši“ su u Srbiji osvojili impozantnih 0,28% glasova. Na crnogorskoj opozicionoj sceni je situacija bar jasna, jasno antisrpska.
Borba sa takvim fašistima treba da bude afirmacija srpskog pitanja, a ne ćutanje. Tipičan građanista će vam reći da to nije bitno, nego je bitna ekonomija. Pa ako nije bitno, zašto ga ne riješe za jedan dan, pa da krenemo dalje? Zašto ne naprave jedan korak prema nama i okrenemo se „važnim životnim temama“? Možda zato što nisu iskreni.
A od svega je najgori „argument“ da su za pitanja zaključana „tvrdim“ Ustavom, čije je članove „nemoguće“ promijeniti.
Nemoguće, jer je potreban referendum da tropetinskom većinom. A kad je bio taj tropetinski referendum kojim je donijet ovakav Ustav? Naravno da ga nije bilo. I naravno da većina koja je donijela Ustav ne može da propiše veće uslove od onih kojim je izglasan. Ne može se troje ljudi dogovoriti da samo šestoro može promijeniti neku odluku.
Srdan Kosović: Srbija posle SNS i Crna Gora posle DPS: 15 ključnih razlika
Što je važnije, zaboravlja se da je ovaj Ustav donijet odmah nakon referenduma. Da ga je izglasala DPS većina, sa SDP identitetskim inputima i da izdajom Pokreta za promjene, koji nije dobio mandate da bi glasao o ovakvom Ustavu. Uostalom, PzP je posljedice tog čina platio svojim postojanjem. I bez obzira što je Medo sve bio u pravu, sam je sebe gurnuo u irelevantnost zbog tog glasanja.
Peticija o statusu srpskog jezika je tako opet razobličila lažno građanstvo i još jednom uperila prst u ključno pitanje.
A to je pitanje novog Ustava i nove Crne Gore, one koja će podsećati na ono što danas obećava Studentska lista u Srbiji. A obećava državu za sve njene građane.
Svakoga ko i dalje misli da je Ustav nemoguće promijeniti, upućujem na podatak da je Crna Gora svoj prvi Ustav dobila 1905. godine, a da je ovaj već osmi.
Znači da se Ustav češće mijenjao nego granice Crne Gore u poslednjih 120 godina. Može bolje, samo treba skinuti taj lažni oreol istinoljubivosti.
*- državljanin sa prebivalištem u Crnoj Gori svi izrazi korišteni označavaju sve polove i rodove.
Izvor: Fesjbuk/ Nebojša Babović
