Domaće pravosuđe ulazi u novu fazu dokazivanja krivičnih djela – onu u kojoj digitalni trag postaje jednako važan kao svjedok i materijalni dokaz. Sudovi u Crnoj Gori već počinju da prihvataju komunikaciju sa kriptovane aplikacije Skaj ECC kao relevantan dokazni materijal. To je sasvim novo poglavlje u borbi protiv organizovanog kriminala. Kako smatraju pravnici, Skaj ECC s pravom se može očekivati kao jedan od ključnih elemenata predstojećih sudskih procesa.
Prema riječima advokata Dalibora Kavarića tačno je da su u našem pravnom sistemu, uglavnom pred prvostepenim sudovima i uglavnom uz pomoć drugih dokaza i nepravosnažno, donijete prve presude u kojima su dokazi u vidu kodifikovanih-zaštićenih servera, a između ostalih i „Skaj Ecc“ aplikaciji, prihvaćeni kao „Zakonit dokaz“.
„Pripadam onoj grupi branilaca koja je više puta u postupcima i u medijima izrekla pravni stav i mišljenje da se radi o obavještajno-operativnom podatku koji ne treba potcijeniti kao izvor informacija do nivoa sumnje potrebnog za preduzimanje zakonitih procesnih radnji i mjera u pravcu eventualnog otvaranja istrage, ali da Skaj ECC sam po sebi i to prije svega prema načinu pribavljanja ovoga materijala, ne samo po nacionalnim nego i po međunarodnim krivično-procesnim pravilima, ne predstavlja zakonit dokaz i da se kao takav, sam po sebi, bez drugih, nesumnjivo zakonitih dokaza, ne može koristiti kao dokaz u prilogu krivice određenog otpuženog. Odnosno, smatram, da u krajnjem ‘Skaj’ neće biti validan dokaz u sudskim postupcima“, ocjenjuje Kavarić.
Podsjeća, da protiv odluka-presuda sudova u drugom stepenu postoji mogućnost izjavljivanja Ustavne žalbe, Ustavnom sudu Crne Gore kao i međunarodnim sudovima, prije svega Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
„To govori da ovo pitanje nije pravno zaokruženo ni na međunarodnom ni na domaćem nivou. Posebno imajući u vidu da se pred međunarodnim sudovima po predstavkama protiv odluka drugih država koje imaju za predmet ovo pitanje, pa će se u konačnom ovo pitanje definisati pred međunarodnim sudskim instancama koje imaju nadležnosti i kapaciteta da definišu, objasne i perfektuiraju ovo pravno pitanje, kada će ono biti preporučeno svim nacionalnim zakonodavstvima i pravnim sistemima i kada ono neće moći više izazivati kontroverze u tumačenju koje sada postoje“, objašnjava Kavarić.
Njegov kolega advokat Miloš Vukčević, kaže da je činjenica da su u Crnoj Gori već donijete prve presude u kojima su poruke sa Skaj aplikacije prihvaćene kao dokaz, predstavlja važan signal u pogledu pravca u kojem se sudska praksa kreće.
„Međutim, to samo po sebi ne znači da će Skaj komunikacija ‘nesumnjivo’ biti validan dokaz u svim predstojećim postupcima. U krivičnom pravu ne postoji automatizam u prihvatanju dokaza. Svaki dokaz, pa i onaj pribavljen putem Skaj aplikacije, mora biti cijenjen u konkretnom predmetu, u zavisnosti od načina pribavljanja, poštovanja procesnih garancija, prava na odbranu, kao i mogućnosti da se njegova autentičnost i integritet efikasno ospore pred sudom“, naglašava Vukčević.
Dodaje da dosadašnje presude ukazuju da sudovi u određenim predmetima smatraju da su ispunjeni zakonski uslovi za korišćenje Skaj komunikacije, ali to ne prejudicira ishod drugih postupaka, naročito u situacijama gdje odbrana ukaže na eventualne povrede prava na privatnost, zakonitost međunarodne pravne pomoći ili nemogućnost unakrsnog ispitivanja izvora dokaza.
„Stoga se može reći da Skaj aplikacija trenutno ima značajnu dokaznu težinu u praksi crnogorskih sudova, ali da njena konačna procesna sudbina zavisi od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, kao i od daljeg razvoja sudske prakse, uključujući eventualne odluke Ustavnog suda i međunarodnih sudskih instanci“, navodi Vukćević.
U izjavi za Portal RTCG kriminolog Aleksandar Stevanović iz Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu ističe da krivičnopravno reagovanje na kriminalitet tradicionalno nosi sa sobom i niz prijetnji po ustavima zajemčena ljudska prava.
„Da li će cilj zadiranja u takva prava uvijek biti legitiman zavisi od niza faktora, a svi oni bi u osnovi morali da obezbijede okolnosti u kojima se bez prijeke potrebe, ne zadire u prava kao što su pravo na privatnost i slobodu izražavanja, ali i da se elementi prava na pravično suđenje, što je naročito važno u krivičnom postupku, dosljedno poštuju. Sve ovo naročito važi u slučaju težih oblika kriminaliteta (organizovani kriminalitet, korupcija, terorizam), budući da tu nesporno postoji povećana potreba nadležnih organa da otkrivaju i sprječavaju takva krivična djela, koja se sve češće vrše i pripremaju na izrazito sofisticirane načine, što po prirodi stvari zahtijeva pristup nadležnih organa koji odstupa od klasičnih i ustajenih načina postupanja. Usljed toga se lako može postaviti pitanje legalnog i legitimnog postupanja“, naglašava Stevanović.
Digitalizacija je, ističe, odavno ovladala i među pripadnicima kriminalnog miljea i masovno korišćenje kriptovanih poruka, tj. načina za komuniciranje nije ništa drugo do rezultat jednog takvog procesa. Otkako je policija u Francuskoj primijetila da mnoga bezbjednosno interesantna lica posjeduju EncroChat uređaje i da kompanija posluje sa servera koji se nalaze u Francuskoj i kada je otvorila slučaj pred Eurojust-om u aprilu 2020. godine, pitanje mogućnosti korišćenja informacija pribavljenih dešifrovanjem komunikacije putem ovakvih aplikacija, postala je jedan od glavnih pravnih i političkih tema.
„Takva je situacija i u Srbiji kao i u region, što se vidi iz političkog diskursa i sage koja prati suđenja u kojima se odlučuje o primjeni tih dokaza, posebno zbog brojnih sumnji da se pripadnici političkog vrha pominju u šifrovanim komunikacijama što može uticati na pokretanje krivičnih postupaka protiv njih. ESLJP za sada nije na preterano detaljan način izjašnjavao o ovom pitanju, dok je Evropski sud pravde tokom 2024. godine razmatrajući odredbe Direktive 2014/41/EU u slučaju M.N. postavio određene kriterijume za legalnu primjenu “dešifrovanih informacija” u domaćim krivičnim postupcima, što bi moglo da bude od značaja za Crnu Goru s obzirom na fazu pridruživanja EU, u kojoj se nalazi. Bez obzira na postojanje jakih, prije svega političkih otpora, čini se da će “dešifrovanih informacija” moći da se legalno koriste i primenjuju u krivičnim postupcima, o čemu govore I poslednje presude u kojima se između ostalog razmatralo I to pitanje. Za sada je poznato da sudovi nastoje da pojedina sporna pravna pitanje rješavaju uz pozivanje na opšte principe i standard, kao i na principe i pravila koja važe u postupcima međunarodne saradnje i pomoći u krivičnim stvarima“, ističe Stevanović.
Dodaje da se tu posebno ističe princip povjerenja među državama u smislu validnosti dostavljenih informacija i načina njihovog pribavljanja. Uz to, sudovi ukazuju i na to da osuđujuće presude nisu isključivo zasnovane na dešifrovanim informacijama što je negdje i na tragu stava ESLJP o ovom pitanju u smislu ocjene eventualne povrede člana 6. Konvencije, koji je u jednom slučaju vođenom protiv Turske zaključio da činjenica da je okrivljeni posjedovao konkretnu aplikaciju ne može biti jedini/ekskluzivni ili pretežni dokaz, dovoljan „sam po sebi“, za zaključak suda da je on samim tim i član terorističke organizacije.
„Na osnovu svega, moglo bi se očekivati da sudovi nastave sa korišćenjem dešifrovanih informacija kao dokaza u krivičnom postupku, sagledavajući svaki konkretni slučaj ponaosob, što se može ocijeniti i kao stanovište koje odgovara onome što možemo označiti kao ideal dostizanja pravde i zaštite društva od kriminaliteta, ali uz vođenje računa o opštim principima zaštite okrvljenih u krivičnim postupcima, te zaštite zajemčenih ljudskih prava. U svakom slučaju, neophodna je intervencija u domaća krivična zakonodavstva, prije svega sa ciljem osavremenjivanja i usklađivanja sa digitalnom realnošću“, ocjenjuje Stevanović.
Izvor: RTCG
