Četvrtak, 19 nov 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Deseterac

Miroslav Stojanović: Radovan Zogović – Povratak pesnika

Žurnal
Published: 17. novembar, 2026.
Share
Radovan Zogović, (Foto: AGON)
SHARE

Piše: Miroslav Stojanović

Potrebno je bilo dugo, predugo vremena da upravo to vreme, napokon, kao neprikosnoveni žrec, odvoji u (uvek intrigantnom) slučaju Radovana Zogovića ono što je za ocenu i procenu njegove ličnosti manje važno, i povremeno osporavano, i što će u njegovoj (dramatičnoj) biografiji ostati (samo) kao fusnote, od onoga što ga je u pravom i punom svetlu bespogovorno potvrdilo i potvrđuje – da je bio i o(p)stao nesporno veliki pesnik.

Neumitni vetrovi vremena razvejali su tamne ideološke tmine i kontroverze iz dugog, predugog perioda njegove izopštenosti iz javnog života i nemilosrdnog bojkota. Zogović se vratio, i vraća, tamo gde mu je u suštini mesto, među pesnike.

Možda (još) nedovoljno među čitače, ali sve više i intenzivnije, posebno u Crnoj Gori, među književne tumače i istraživače njegove poezije i ukupnog stvaralaštva. Štampaju se njegova izabana i sabrana dela. Uvećava se broj naučnih radova i doktorskih disertacija koje se bave Zogovićem.

A time, neminovno, i čitalačka zainteresovanost za Zogovićevo stvaralaštvo. Ali posebno kod mlađeg sveta, koji malo zna o „onom“ vremenu, za njegovu zaista dramatičnu životnu priču i sudbinu. A u tom traganju mogu opet „progovoriti“ neke od onih zaturenih „fusnota“ i arhiviranih predstava o čoveku kojeg su, svojevremeno, jedni dizali u zvezde, a drugi videli u njemu samo zlobu, koja seje strah oko sebe i žanje bure i nesreće.

Poznati profesor univerziteta i pisac kultnih knjiga, monografije o Vuku Karadžiću (Nolit 1964), „Vidovdan i časni krst“ (Slovo ljubve, 1976) Miodrag Popović (1920–2005), pišući o podeli koja je vladala među mladim intelektualcima levičarima na „oskarovce“ (Oskar Davičo) i „zogovićevce“, ostavio je zanimljiv zapis o „dvojnoj“ Zogovićevoj prirodi.

Radovan Zogović: Bilješke o Andriću (Prvi dio)

Strepnja od susreta sa Andrićem

„Čudan čovek bio je Radovan Zogović. Pesnik i političar u isto vreme. Znao je da ošine rečju, još više oštrim pogledom bojovnika, ali i da se ražalosti nad ljudskom sudbinom. Isključiv do krajnosti, umeo je da bude širok tamo gde se niko ne bi nadao. Dvojak u svemu: patrijarhalni heroj i proleterski revolucionar.“

Jedna od onih zaturenih fusnota vaskrsla je, inače, u televizijskoj seriji „Nobelovac“ posvećenoj Ivi Andriću. Serija je, s razlogom, izazvala veliko interesovanje. I vratila, između ostalog, u žižu interesovanja (prve dve epizode) jednog od njenih najintrigantnijih aktera, „otpisanog jeretika“, za ovdašnju i sadašnju televizijsku publiku gotovo zaboravljenog Radovana Zogovića. Televizijski „nacrtan“, izazvao je iznova žustra i oprečna reagovanja. Kakva su ga, uostalom, uvek pratila.

Prelomna tačka u njegovoj priči i sudbini bila je, inače, famozna 1948. godina. Uz radikalan, ne samo ideološki, raskid s Moskvom (i Staljinom), dogodio se takođe i radikalan raskid Radovana Zogovića sa njegovom Komunističkom partijom. Brutalan za njega samog po posledicama. Visoki partijski funkcioner, član (sve)moćnog Agitpropa, zadužen za kulturu, hirurški je odstranjen i godinama hermetički izolovan.

Najglasovitiji informbirovac nije, međutim, zaglavio na Golom otoku. Dva njegova brata jesu, samo zbog toga što nisu htela da ga se odreknu. Jedna od Zogovićevih enigmi koja će ostati, po svemu sudeći, nerazjašnjena. Ostaje i opstaje razložna pretpostavka da ga je od puta na Goli otok spasao onaj koji je to jedini i mogao da učini, Tito: Radovan Zogović je još u toku rata sročio čuvenu poemu (po uzoru na Majakovskog) „Pjesma o biografiji druga Tita“…

Zogovića je političko izopštavanje manje bolelo – ostao je ideološki čelično dosledan i ortodoksan – od činjenice da su mu svi dotadašnji prijatelji okrenuli leđa. Među njima veliki broj pisaca i umetnika. Posećivala ga je samo Desanka Maksimović.

Radovan Zogović: Bilješke o Andriću (Drugi dio)

Sukob na levici

Isidora Sekulić je presekla. „Gospodine Zogoviću, ja vam više neću dolaziti, mene su upisali u neku crnu svesku“, saopštila mu je, jetko i preplašeno, telefonom: Radovana su danonoćno „čuvali“ Udbini agenti…

U tekstu pod naslovom „Bilješka o Andriću“, punog gorčine, jeda i prkosa, spomenuo je veliki broj onih koji su ga svojim držanjem iznenadili i razočarali: Veljko Petrović, Đorđe Andrejević Kun, Milan Bogdanović, Janko Đonović, Eli Finci i (posebno) Velibor Gligorić.
„Gledajući i preživljavajući sve, sve ove i mnoge druge susrete, ja sam često pomišljao na Andrića: kad li ću sresti njega i kako li će on pri susretu postupiti, pitao sam se, priželjkujući susret, strepeći od njega.“

Očigledno ne bez razloga. Od prvog, krajnje neugodnog susreta u Kolarčevoj ulici s proleća 1952. godine, pa više susreta potom, i Andrić je, najčešće, izbegavao da se pozdravi sa Zogovićem. S obzirom na sumorna i zla vremena, koja i velike ljude teraju da u ponečemu budu mali, Desanka bi za sve smogla snage da traži i nađe pomilovanje. Ne i Zogović.

S drugim nesporno velikim piscem Andrićevog formata, Miroslavom Krležom, Zogovićev odnos je bio delikatniji i složeniji. Prešao je dug put od žestokog obračuna do izmirenja. Krleža je zaslužan za činjenicu da je izopšteni pesnik posle 15 godina probio hermetičku blokadu: prvi put posle desetak godina zabrane, štampane su u zagrebačkom „Forumu“ Radovanove pesme.

Kako je do toga došlo – još jedna enigma, u ovom slučaju rešena – nešto kasnije. Da se vratimo na početak i čuveni sukob koji je buktao na (književnoj) levici između dva rata, za koji, i posle gašenja, izaziva naglašeno interesovanje: ne prestaju da se objavljuju studije i knjige (posle onih koje potpisuju Stanko Lasić i Vasilije Kalezić) na ovu (i dalje intrigantnu) temu.

U epicentru velikog spora, koji se naizgled ticao literature, a u mnogo čemu (ili prevashodno) bio politički i ideološki, našli su se Miroslav Krleža (1883–1981) i Radovan Zogović (1907–1986).

Neuporedivi po literarnom učinku, bili su uporedivi po polemičkoj žestini i vatri koju su uneli u bespoštedni „rat“ koji je oštro zasecao i polarizovao levo orijentisanu intelektualnu javnost. I snažno uzdrmao samu Komunističku partiju: izazivao je zabrinutost njenog članstva, razorne deobe i otvorene frontove.

Krleža je u ovom sukobu (i kasnije) akcenat stavljao na autonomiju književnog stvaralaštva, a njegovi oponenti na dijalektički materijalizam. Jedan od važnih učesnika u ovom sukobu, Milovan Đilas, mnogo kasnije, objašnjavao je: Obračun partije s Krležom imao je ogroman značaj za obe strane. Uticaj Krležin na levici, pogotovo u partiji, bezmalo je okončan. Partija je dovršila boljševizaciju, svoju unutrašnju, duhovnu pripremu za buduću revolucionarnu ulogu.

Razlaz sa Krležom bio je, konstatuje Đilas, razlaz na pitanju revolucije, sve drugo je sporedno i nevažno…

Radovan Zogović: Bilješke o Andriću (Treći dio)

Titova oštra intervencija

Sukob je, inače, u jednom času dobio takve razmere u Komunističkoj partiji da je morao da interveniše njen generalni sekretar, Josip Broz Tito. Učinio je to boljševički oštro i neopozivo. Sa stranica partijskog glasila „Proleter“ napao je saradnike levičarskog, Krležinog, „Pečata“, uzimajući, poimenice, na nišan neke njegove saradnike. Posebno Marka Ristića.

Interesantno da je, međutim, „poštedeo“, bar javno, najvažnijeg aktera spora, osnivača i glavnog urednika „Pečata“ Miroslava Krležu. Partiji je, očigledno, tako zvučno ime bilo potrebno, uprkos činjenici da je po uverenju njegovih kritičara podrivao njeno revolucionarno jedinstvo u dramatičnom trenutku: ratni bubnjevi su već bivali zastrašujuće glasni…

Iako nespomenut, Krleža je shvatio da je glavna adresa napada i anateme. Odgovorio je na žestoke napade: „Hajka koja traje protiv Pečata i Pečatovih saradnika… uperena je protiv mene… sve te klevete i podvale su, direktno i isključivo, protiv moje ličnosti i mojega književnog đela.“ Osećao se, napisaće kasnije, izolovano i odbačeno. Preživljavao je „najteže dane u životu“.

Nije, međutim, bacio koplje u trnje. Krenuo je u protivnapad. Ako mu je Zogović, na stranicama „Pečata“ i, posebno, u (čuvenom) „Dijalektičkom antibarbarusu“ bio prvi na nišanu, okrenuće se više Milovanu Đilasu. Označiće ga glavnim krivcem za taj sukob.

Sukob koji se razbuktao uoči rata, malo je prigušen odmah posle rata, ne i zaboravljen. Sticajem okolnosti, Zogović će biti osoba koja će po oslobođenju stupiti, u ime novih vlasti, u kontakt sa Krležom. Radi saradnje i – izmirenja.

Radovan Zogović: Bilješke o Andriću (Četvrti dio)

Novo iznenađenje

Susret u izdavačkoj kući „Naprijed“ aranžirao je Jože Horvat (1915–2012), partizan i – pisac. Krleža je došao, piše Horvat, „pomalo zbunjen i vidno nervozan“. Razgovor je započeo Zogović.
U jednom trenutku je zastao, pogledao u Krležu i (resko) dobacio: „Krleža, bitku koju ste vodili prije rata s partijom, smatrajte izgubljenom!“

Krleža je žustro reagovao: „Pardon!“

„Nikakav pardon“, uzvratio je istim tonom Zogović. „Ponavljam, bitka koju ste vodili s partijom prije rata, za vas je izgubljena!“

S „vidnom grimasom“, Krleža se uzdržao od dalje replike. Razgovor je nastavljen. Utanačena je saradnja. Dogovoreno je pokretanje časopisa „Republika“. Krleža će biti glavni urednik.
Velikog pisca čekalo je, međutim, novo, neugodno iznenađenje na čuvenom Petom kongresu partije. Tada neporecivi autoritet, Đilas je u referatu konstatovao: „KPJ ne odustaje od svoje ocene da su oko Pečata bili okupljeni revizionisti koji su negirali dijalektički materijalizam i osporavali revolucionarnu ulogu radničke klase.“

Krleža je bio delegat na kongresu. Iznenađen i uznemiren, našao je u pauzi Tita. On ga je umirio: u štampanim dokumentima kongresa neće biti tog (Đilasovog) pasusa.

Ostavimo takođe intrigantnu priču o Đilasu i Krleži za neku drugu priliku. Ovo je nastavak priče o Zogoviću i Krleži. Njeno „drugo poluvreme“. Zogović je odavno detronisan i izopšten. Iz izolacije i bojkota, koji je trajao 15 godina, izvući će ga upravo njegov nekadašnji ljuti protivnik i oponent – Krleža.

Njih dvojica su se posle rata viđali kao prijatelji – i u Zogovićevom domu – sve do Radovanovog pada. Kad je pročitao da se u Zagrebu pokreće časopis „Forum“, Zogović se, „posle dugog kolebanja i premišljanja“, osmelio da piše Krleži. I da mu ponudi, za objavljivanje, svoje pesme.

Dugo ćutanje. A onda, u poštanskom sandučetu, pismo: Krleža, Zagreb, ulica… Uzeo ga je sa strepnjom. I sa strepnjom otvorio. Počinjalo je ohrabrujuće: „Dragi Zogoviću, Vaše pismo od 5. 10. o. g. (radilo se o 1964) primio sam tek jutros, 12. 10, po povratku iz Slovenije i tako Vam odgovaram sa zakašnjenjem, bez moje krivnje. Oprostite!“

Pozvao ga je da skokne do Zagreba i porazgovaraju o objavljivanju pesama. „U Forumu ili izvan Foruma, svejedno…“

Zogović je „skoknuo“ do Zagreba. I u Krležin dom. Dug razgovor čiji sadržaj, s obzirom na dati prostor, preskačemo. Zogović je predao Krleži nekoliko pesama, ovaj mu obećao da će se uskoro videti u Beogradu: Krleža dolazi (opet) na partijski kongres.

Radovan Zogović: Bilješke o Andriću (Peti dio)

Razrešenje enigme

Prolaze dani kongresa, od Krleže ni glasa. Jednog dana u Zogovićevu sobu uleće preplašeno njegova bratanica: „Striko, jedan veliki, debeli čovek je u vratima, neće da uđe dok ti ne dođeš…“ Znao je o kome se radi. Razgovor je počeo vedro. Rečeno mu je (Krleži) da „oni nemaju ništa protiv objavljivanja Zogovićevih pesama“.

I još nešto: Krleža se tom prilikom sreo sa Antonijem Isakovićem, direktorom „Prosvete“. I rekao mu: „Zašto ne objavite Zogovića?“ Dovoljno. Iz „Prosvete“ su sutradan došli kod proskribovanog pisca: dajte nam knjigu. Tako je izašla „Artikulisana riječ“.

Kako je zaista do toga došlo? Enigmu je razrešio sam Krleža. U kazivanju njegovom Ekermanu Enesu Čengiću otkrio je tajnu. Ispričao mu je kako je tekao razgovor sa onim ko je mogao sve da preseče, Titom.

Krleža: „Evo, imam pjesme Radovana Zogovića, nitko neće da mu ih objavi. Pročitao sam ih, većina je izvrsna, ostale odlične…“

Tito: „Neka Radovan ide k vragu…“

Krleža: „Ali poezija je dobra, ja bih je objavio u Forumu.“

Tito: „Pa objavite, ko vam brani…“

Bojkot je probijen. Protutnjale oluje. I palo, konačno, izmirenje. Uz veliku Zogovićevu zahvalnost Krleži.

Na vest o smrti velikog pisca i napokon zaštitnika, Zogović se javio „Književnim novinama“. U kratkoj izjavi spomenuo je, između ostalog, da mu je Krleža uvek bio „estetski i moralni orijentir“. Često bi, dok „ispisuje reči“, pomislio „šta bi Krleža na to i za to rekao“.

Izvor: NIN, br. 3959, 12. 11, 2026, str. 50-52.

TAGGED:Miroslav StojanovićpjesnikpovratakRadovan Zogović
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Radmila Stanković: Pola veka „Salaša u Malom Ritu“
Next Article Miroslav Zdravković: U Srbiji stagnira broj zatvorskih jedinica pri njihovoj povećanoj potrebi

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Tajna ljubav Mine i Branka

Između Vukove ćerke, umetnice Mine Karadžić i Branka Radičevića postojala je tajna platonska ljubav, piše…

By Žurnal

Suficit u avgustu 61,5 miliona eura

Suficit državnog budžeta u avgustu ove godine iznosi 61,5 miliona eura, čime je nastavljen trend…

By Žurnal

Igra tronova: Bajden bio u Kijevu, Ji dolazi u Moskvu

Pokazalo se juče da se ratovi vode i na simboličkom polju. Ipak, završavaju se za…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Deseterac

Tadeuš Ruževič: Majka odlazi

By Žurnal
Deseterac

Vladimir Pištalo o novom romanu, književnim nagradama, literarnim uzorima

By Žurnal
Deseterac

Goran Radonjić: Poezija Crnjanskog i tradicija

By Žurnal
Deseterac

Varlam Šalamov o Majakovskom: Između reči, stiha i života

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?