Između Vukove ćerke, umetnice Mine Karadžić i Branka Radičevića postojala je tajna platonska ljubav, piše Svetlana Matić u knjizi epistolarnih pisama Mini Karadžić „Pevam danju, pevam noću”

Prosvetiteljka poput svoga oca Vuka, Mina Karadžić koja je pored Katarine Ivanović i prva srpska slikarka, gajila je osećanja prema čuvenom pesniku Branku Radičeviću dok su on i Vuk sarađivali u Sremskim Karlovcima. To se moglo nazreti po njenim pisanijama o velikom gubitku nakon smrti Branka kog joj je, kako piše, „tuberkuloza oduzela”.

Kako je Mina okupljala umetnike u kući Karadžića, držala je na stolu spomenar u koji bi se svako od njih sa nekom rečenicom upisao. Dok je spremala kafu, novi gost Branko Radičević, ispevao joj je u tom trenu i upisao pesmu „Pevam danju, pevam noću”, na koju je muziku kasnije napisao Kornelije Kovač, a hitom je proslavio Zdravko Čolić. Branko je izuzetno poštovao Vuka, koji je, ipak, za svoju mezimicu i nezvaničnog ženskog sekretara, želeo blagostanje i bogatstvo u kom može da stvara bez opterećenja. Branko se povukao…

Ovu priču ispričala je danas profesorka i književnica iz rasejanja Svetlana Matić, direktorka biblioteke „Mina Karadžić” u Beču, na otvaranju izložbe posvećene Vilhelmini Mini Karadžić u Vukovoj zadužbini. Tom pričom, predstavila je teme svoje knjige „Pevam danju, pevam noću”, epistolarnih pisama upućenih Mini Karadžić koju je, kaže, upoznala ne samo iz pisama. već i iz njenih pesama i slika, a što ju je inspirisalo da piše o Mininom „nimalo lakom životu”.

Ova knjiga bila je i jedna od inspiracija za još nezavršenu monodramu „Mina Karadžić” profesorke Jasmine Senić, čiji je deo Mininog monologa o ljubavi pesnika i slikarke izvela mlada glumica Dunja Dašić.
U Vukovaj zadužbini izložena su i velika platna sa delovima knjige „Pevam danju, pevam noću”, dizajnera Dušana Borisavljevića. Knjiga je već imala promociju u Beogradu i Herceg Novom, ali i u Beču i Budimpešti, gradovima sa najviše Srba u rasejanju.

Autorka knjige, inače, osnivač je biblioteke u Zajednici srpskih klubova, ali i inicijatorka postavljanja spomen ploče Karadžićevoj, pored Vukove, na zidu kuće u kojoj su živeli u Beču. Ona je podsetila da je Mina Karadžić 1847. vodila kolo u narodnoj nošnji na Svetosavskom balu u Beču pred knezom Milošem i Njegošem i da je zahvaljujući njenom prevodu poznate narodne pesme Gete izjavio: „Veliki je narod koji ima Hasanaginicu”.

Urednica u Vukovoj zadužbini Ljiljana Simić naglasila je kako je Mina prenela ovde svu zaostavštinu, velika dela svoga oca. Publicista Marko Lopušina zahvalio se Svetlani Matić na doprinosu da deca iz dijaspore, koju je i sama učila, naš jezik ne zaborave. Rekao je i da je podsećanje na Minu Karadžić koja je svog oca u prosvetiteljstvu pratila verno, čuvanje ove tradicije. „Ranija knjiga Matićeve ‘Srbi u Austriji poslednjih pet vekova ‘dokaz je njenih napora da u Austriji, zemlji u kojoj naši ljudi žive u dobrovoljnom getu krećući se od posla do kuće ili kluba u kom imaju jeftino pivo i gibanicu, saznaju koliko je tamo stara srpska kultura. U vremenu u kom nam je potrebno jedinstvo, ova knjiga predstavlja srpski narod na najbolji način, baš onako kako je Vukova ćerka gradila mostove kulture između dva naroda”, kako je rekao.
Izvor: Mirjana Nikić/magazin.politika.rs