Piše: Marko Rubio
Preveo: Miloš M. Milojević
Amerika se nikada nije saglasila sa međunarodnim tribunalom koji bi po svojim ovlašćenjima bio nadređen našim sudovima i Ustavu.
Za većinu nas bilo bi teško da zamislimo svet u kojem se američki vojnici, policajci, graničari i izabrani zvaničnici izvode pred međunarodni sud u kojem im sude sudije iz nasumičnih zemalja raštrkanih širom sveta, i gde im se presuđuje po međunarodnim zakonima sa kojima se nismo saglasili i koje ne kontrolišemo, a onda se zatvaraju hiljadama kilometara daleko od Amerike.
Ali Međunarodni krivični sud tvrdi da ima pravo upravo na to.
Međunarodni krivični sud (skraćeno MKS) osnovan je krajem devedesetih godina prošlog veka. Na početku, najavljivan je kao telo sa uskom nadležnošću oformljeno za gonjenje vinovnika najtežih zločina. Sada MKS i njegove pristalice traže globalni tribunal koji bi imao aktivnu legitimaciju [standing, pravo pokretanja postupka, prim. prev] sa skoro neograničenom nadležnošću, i ovlašćenjima koja bi bila iznad sudova i ustava Sjedinjenih Američkih Država i drugih suverenih država – što bi mu omogućilo da goni i hapsi naše građane.
Amerikanci se nikada nisu saglasili ni sa čim od ovoga. Obe naše najveće političke stranke protive se mogućnosti da udaljeni svetski sud ima moć da goni i zatvara naše građane. Predsednik Klinton je odbio da podnese Rimski statut na ratifikaciju američkom Senatu jer je „bio zabrinut zbog ozbiljnih manjkavosti statuta“. Dve godine kasnije dvostranačka dvotrećinska većina usvojila je Zakon o zaštiti pripadnika američkih oružanih snaga (American Servicemembers’ Protection Act), kojim se predsednik ovlašćuje da iskoristi „sva nužna sredstva“ – uključujući i vojnu silu – kako bi sprečio MKS da pritvori ili uhapsi Amerikanca.
Amerikanci su se, bez obzira na to, našli na nišanu: Međunarodni krivični sud je 2020. godine otvorio istragu onoga što je glavna tužiteljka Fatu Bensuda (Fatou Bensouda) iz Gambije opisala kao „ratne zločine pripadnika američkih oružanih snaga“ počinjenih u Avganistanu, uz tvrdnju da američka vlada nije krivično gonila dovoljan broj američkih vojnika po merilima ovog suda. Time je gospođa Bensuda sebe postavila na mesto najvišeg arbitra koji sudi američkoj vojnoj politici i čitavom američkom pravnom sistemu.
Avganistanska istraga bila je samo početni potez u napadu na američku samoupravu (self-government). MKS podržava i vodi moćna mreža levičarskih nevladinih organizacija, nadobudnih globalista i neprijateljski nastrojenih vlada Trećeg sveta koje su ujedinjene u svom neprijateljstvu prema Sjedinjenim Državama.
Tokom druge Trampove administracije, sve su češći i snažniji pozivi da se ovako postupa. Prošle godine, velika aktivistička grupa insistirala je da visoki međunarodni zvaničnici „smesta preduzmu opipljive korake“ protiv deportacija nasilnih kriminalaca u El Salvador. Nekoliko meseci kasnije, bivši glavni tužilac MKS-a objavio je kako se napadi izvedeni po naređenju predsednika Trampa protiv narkoterorista mogu okarakterisati kao „zločin protiv čovečnosti“ i da bi ih tako trebalo tretirati po međunarodnom pravu – ovu tvrdnju kasnije su razglašavali lideri u Ujedinjenim nacijama, glavne levičarske nevladine organizacije, zvaničnici Demokratske stranke i političari. U martu, organizacija Hoćemo smesta demokratiju za arapski svet (Democracy for the Arab World Now ) insistirala je da bi iranski režim trebalo da zatraži od Međunarodnog krivičnog suda istragu „očiglednih ratnih zločina“ koje su počinili pripadnici američkih oružanih snaga.
Američko suprotstavljanje nelegitimnom mešanju u unutrašnje poslove MKS-a prikazivano je kao dodatni razlog da MKS deluje protiv Amerikanaca. Kada je dvanaest američkih senatora u pismu tužiocu MKS-a izrazilo svoju zabrinutost, tužilačka kancelarija ih je optužila za vršenje krivičnog dela protiv pravosuđa[i]. Kada je gospodin Tramp uveo sankcije protiv osoblja MKS-a, nekadašnji šef Hjuman rajts voča je izjavio da „svih sto dvadeset i pet zemalja članica MKS-a ima zakonsku obavezu da ga uhapse gde god da se pojavi“.
Samo je pitanje vremena kada će MKS početi da sprovodi u delo ove pretnje. Pripadnici granične službe rade na uklanjanju opasnih kriminalaca iz naše zemlje. Američki marinci rizikuju svoje živote kako bi uspostavili poredak na Zapadnoj hemisferi, federalni tužioci razbijaju terorističke mreže koje kuju zavere za izvođenje napada na američkom tlu – svi bi se oni suočili sa stalnim rizikom gonjenja za „zločin“ odbrane naše zemlje.
Uplitanje MKS-a u delovanje američke vojske i policijskih snaga ne predstavlja samo grubo prekoračenje njegovih navodnih ovlašćenja. To predstavlja smrt Sjedinjenih Država kao suverene i nezavisne nacije. Naše odluke i naš narod bili bi prepušteni na milost i nemilost Međunarodnom krivičnom sudu i njegovim saučesnicima iz „međunarodne zajednice“. Prihvatiti MKS bilo bi odustajanje od rukovođenja našom nacionalnom sudbinom.
Možda bi krotkije i popustljivije nacije mogle da se pomire sa ovakvim aranžmanom. Ali ovo je Amerika. Naši preci izveli su revoluciju boreći se protiv mogućnosti „odvođenja preko mora kako bi nam se sudilo za izmišljena nedela“. Nezavisnost je pravo koje nam pripada samim rođenjem. Nemamo nameru da je trampimo za vladavinu samoproglašenog sveštenstva „međunarodnog prava“.
Trampova administracija će uvek zaštititi pripadnike američkih oružanih snaga od ove pretnje. Amerika je pokrenula diplomatsku kampanju zasnovanu na jednostavnoj poruci – suverene nacije iznad globalizma. Oni koji imaju koristi od bezbednosti američkog poretka ne smeju stajati po strani dok se na meti nalaze oni koji osiguravaju tu bezbednost. Ovo je samo početak. Koristeći se svim sredstvima koja su na raspolaganju našoj vladi, radeći sa svakim saveznikom sa kojim možemo da nađemo zajednički interes, mi ćemo demontirati MKS – ako je potrebno, ciglu po ciglu.
Marko Rubio je američki državni sekretar u drugoj Trampovoj administraciji i vršilac dužnosti savetnika za nacionalnu bezbednost; obavlja i druge, raznovrsne dužnosti u Trampovoj administraciji; političku karijeru započeo je na Floridi, američkoj saveznoj državi u kojoj je na kraju obavljao dužnost predsednika Predstavničkog doma (2006-2008); kao republikanski senator sa Floride, koju je predstavljao u tri mandata, bio je među najistaknutijim članovima Odbora za spoljne poslove i predsednik Odbora za obaveštajne poslove američkog Senata. Tu je postao poznat po zalaganju za oštru, aktivističku spoljnu politiku prema državama koje smatra američkim rivalima, posebno prema Rusiji i Kini, kao i prema državama Srednje i Latinske Amerike u kojima su na vlasti levičarske partije i pokreti; nedavno ga je Njujork tajms opisao kao faktičkog „vicekralja Venecuele“ koji iz Vašingtona, preko direktno uspostavljene veze sa Karakasom, upravlja državnim finansijama i energetikom; zbog mnogobrojnih dužnosti koje obavlja njegova fotografija iz Bele kuće, obrađena tako da ga prikazuje odevenog u razne kostime i nošnje, postala je rasprostranjeni Internet mim
Izvor: Volstrit Džurnal
[i] Prim. prev: Reč je o pismu koje je dvanaest republikanskih senatora uputilo Karimu Kanu, glavnom tužiocu MKS-a, početkom maja 2024. godine; među potpisnicima bili su Marko Rubio, Tom Koton i predvodnik republikanaca u Senatu Mič Mekonel; oštro se preti uvođenjem sankcija MKS-u, zabranom putovanja u SAD i finansijskim sankcijama protiv članova tužiočeve porodice ukoliko se izda nalog za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Završava se oštrim rečima: „Napadnite Izrael, i mi ćemo napasti vas“ (Target Israel and we will target you)
