Piše: Milija Todorović
Određeni (ili gotovo svi) mediji, neki otvoreno a neki između redova, pokušali su da prikažu izjavu premijera Spajića kao napad na Crkvu? Pri čemu nije jasno šta je u toj izjavi tačno anti-crkveno? Da li to što Spajić ne podržava izjave crkvenih velikodostojnika o detaljima Drugog svjetskog rata? Ili to što javno poručuje da ne prima savjete od popova iz oblasti koje nijesu teologija ili religija?
Pa evo ja da pitam zabrinute za položaj Crkve: da li oni duhovno blagostanje zemlje ili slobodu Crkve u društvu zamišljaju tako da premijer nikada i nipošto ne smije da oponira izjavama sveštenika? Pogotovo kad svi znamo da su te izjave, u najmanju ruku, diskutabilne. Ili pak misle da je idealan premijer onaj koji će biti okružen sveštenicima kao savjetnicima? Ako tako ili to neko misli, onda evo ja kao podržavalac litija i oponent svakom obliku anti-srpske histerije u CG, da javno poručim da mi ne treba premijer niti Vlada koja ama baš sve i u vezi svega misli isto kao Crkva, niti mi trebaju političari kojima će na uvo šaptati „popovi“ bilo šta što izlazi iz granica crkvenih tema.
Pa neka ovaj moj iskaz bude gornja granica odnosa Crkve i države. Ako je donja bila nepristajanje na „crkvu“ koju se spremao da pravi DPS.
