Uoči dramatizovanog glasanja u UN o srebreničkom zločinu, Vučićeva političko-medijska aparatura je najavljeno izglasavanje „genocida“ dovela u ravan propasti srpskog naroda i države, pa je, sa tim u vezi, jasno naglašeno da će se „dobro zapamtiti“ prijatelji (oni koji budu glasali protiv ili budu makar uzdržani) I neprijatelji (oni koji podrže rezoluciju). A o inicijatorima i sponzorima iste, da i ne govorimo. Već sam ovdje pisao kako je nesrazmjerna bila Vučićeva verbalna ostrvljenost na Crnu Goru, u odnosu na sve ono što je do tada rekao ili će reći na adresu, pa evo recimo, Njemačke. Prvog pokretača cijele priče.
Kad ono, međutim, evo (pada mi na pamet ono Bregovićevo kliktanje i jodlovanje: „Mala moja evo ti ga evo…“) šta se dešava po pitanju Vučićeve saradnje sa Njemcima. Nije se mastilo (toner na štampaču) na rezoluciji čestito ni oladilo, a Vučić već planira nastavak ekonomske saradnje sa Njemcima.
Do tada će, zbog podrške istoj rezoluciji koju je Njemačka pokrenula, pljuvati po Crnoj Gori i pominjati izdaju. No, kako vrijeme više odmiče, postaje nam jasno da oko velikih nacionalnih i identitetskih tema imamo posla sa isto tako velikim manipulatorom, koji je daleko od toga da bude vizionar, požrtvovani vožd ili mučenik za vjeru. Uostalom, poslušajte (pa da već jednom završim sa njegovim rodoljubljem u ovoj rubrici):
Do čitanja u sljedećem broju…
