Najverovatniji scenario je da će SAD velikim delom uspeti da očiste Zaliv ali i da će iranski režim opstati.
Piše: Volter Rasel Mid
Preveo: Miloš M. Milojević
Rat je učitelj kraljeva. Kako predsednik Tramp upravo otkriva, on je strog ocenjivač. Za sada, [američko-izraelska] vazdušna nadmoć, čak i premoć, nisu sprečili Iran da izvrši snažan ekonomski i politički pritisak na Vašington onemogućavaći proticanje bliskoistočne nafte ka svetu. Nema naznaka narodne pobune sposobne da zbaci režim. I talasi napada protiv iranskih utvrda i režimskih kapaciteta nisu omogućili nijednom preživelom pragmatisti da ublaži režimski radikalni pristup.
Sve više cene energije i opadajuća vrednost berzanskih akcija širom sveta promenili su raspoloženje, pošto su sada mnogi analitičari i strani lideri zaključili da iranska strategija daje rezultate, i da SAD sada na raspolaganju samo stoji ili da okončaju rat bez pobedonosnog završetka ili da opredele velike kopnene snage za još jedan nastajući bliskoistočni košmar.
[Američki] pesimizam je po svoj prilici preuranjen. Promene raspoloženja česte su u ratu, pošto se uzajamno uvežu strahovanja, nadanja i bes. Lekcija koja se za sada nameće jeste da je iranska pretnja istovremeno i opasnija po Ameriku nego što su mislili mnogi prema Iranu miroljubivi delovi američkog establišmenta (Iran doves) i teža za prevazilaženje nego što su verovali mnogi prema Iranu ratoborni elementi (Iran hawks).
Njujork tajms: Iranski napadi na američke vojne komunikacije na Bliskom istoku
Raketnim napadima i napadima dronovima, Teheran je uspeo da barem privremeno blokira gotovo celokupan protok kroz Ormuski moreuz i da prinudi neke zalivske države da umanje crpljenje nafte i gasa. Ukoliko ovaj vodni put ostane uglavnom zatvoren, možemo očekivati nešto što analitičari označavaju najvećim energetskim šokom još od 1973. godine.
Zaliv je za mnogo šta važan osim za fosilna goriva. Pošto su države članice Saveta za saradnju u Zalivu nastojale da umanje svoju zavisnost od izvoza nafte i gasa, one su izgradile energetski intenzivne industrije kao što su centri za obradu podataka i pogoni za rafinaciju aluminijuma. Oni su ranjivi na iranske rakete i napade dronovima. Povrh toga, izvoz helijuma – od vitalne važnost za južnokorejsku proizvodnju poluprovodnika – je takođe blokiran. Zaliv je takođe značajan centar za proizvodnju veštačkog đubriva. Bela kuća i Kongres mogu da očekuje pozive uznemirenih farmera kako cene budu rasle a siromašne države zbog visokih cena mogu biti potisnute sa tržišta đubriva.
Od Drugog svetskog rata, američki predsednici iz obaju stranaka verovali su da je sprečavanje bilo koje države da ucenjuje ostatak sveta blokiranjem izvoza kroz Zaliv vitalni nacionalni interes. Ova realnost, a ne izraelsko lobiranje, bila je pokretačka snaga američke bliskoistočne politike. Ratni šok koji je potresao globalno finansijsko tržište pokazuje koliko ovaj činilac i dalje ostaje od prevashodne važnosti.
Ukoliko Iran izvrši pritisak na SAD da okončaju rat pre nego što probiju blokadu i obogalje teheransku sposobnost da nametne novu blokadu u budućnosti, vladajući klerici imaće na raspolaganju posvedočenu sposobnost stavljanja veta na trgovinu svojih zalivskih suseda sa spoljašnjim svetom. Iranski režim može onda pretiti svetskom ekonomskom krizom po volji i može izgraditi oružja i ratne kapacitete takve snage koji bi učinili njegovu poziciju učinili neospornom.
Havijar Blas: Najdragocenije iransko prirodno dobro nije nafta
Ovaj rat pruža još jednu lekciju. Teheranski program nuklearnog oružja je važan elemenat iranske pretnje regionu, ali nuklearne bombe su samo jedno od oružja koje se može koristiti za nametanje trgovinske blokade. Već sada iranske rakete i dronovi uspešno blokiraju Zaliv, barem privremeno; ovaj kapacitet će vremenom samo rasti kako mule budu obnavljale svoj arsenal. Ukoliko ne budu bila nametnuta ograničenja, Iran bi ubrzo mogao da odvrati bilo kakav potencijalni napad na nuklearni program pretnjom da će napasti Zaliv.
Deluje da se rat može okončati na jedan od tri načina. Jedan bi bio jasan i obogaljujući američki poraz. Ukoliko globalni pritisak i unutrašnje protivljenje zajedno dovedu do tako snažnog pritiska te Trampova administracija okonča rat pre nego što bude obnovila trgovinu kroz Zaliv, namučeni Iran će iz svega izaći sa pokazanom sposobnošću da zatvori Zaliv uprkos svim sredstvima koje najveća svetska vojna sila može da usmeri protiv njega. Američka moć i prestiž, da ne spominjemo Trampovo držanje, teško će se povratiti od tog fijaska.
Druga, alternativna, mogućnost jeste da Amerikanci uspeju da oslobode Zaliv pošto nova iranska vlada, više usredsređena na razvoj zemlje nego na dominiranje svojim susedstvom preuzme vlast. To bi bila velika pobeda za Trampovu administraciju.
Najverovatniji je scenario između ovih dvaju krajnosti po kojem će SAD najvećim delom uspeti da očiste Zaliv ali će tekući režim uspeti da opstane. Operacija Epski bes bi u tom slučaju bila zapamćena kao najveća od svih polumera, koja ništa suštinski nije razrešila već je sačuvala krhku ravnotežu snaga u kritično važnom svetskom regionu.
Gospodin Tramp nikada se nije izdvajao kao učenik, ali ratna škola stavila ga je na ispit koji ne može da priušti da padne. Možemo se samo nadati da će iznaći način da ga položi.
Volter Rasel Mid je viši saradnik na poziciji Ravanel B. Kjuri III za strategiju i državništvu na Hadsonovom institutu, kolumnista o svetskim prilikama Volstrit džurnala i profesor na katedro Aleksander Hamilton za strategiju i državništvo na Hamiltonovom centru.
Izvor: Volstrit Džurnal
