Piše: Filip Dragović
Pored toga što smo saznali da je cijelu priču oko podizanja spomenika porodici Petra Zvicera u cuckim Rokočama, pokrenula i organizovala grupa ubica i kriminalaca u sadejstvu sa DPS lokalnim vlastima tokom 2021.g, moramo, još jednom postaviti pitanje o karakteru zločina koji se zbio u Cucama prije 100 godina (1923 g.).
Da li je Zvicerova porodica stradala kao rezultat odmazde kraljevske (SHS) žandarmerije zbog Petrove borbe za „pravo, čast i slobodu Crne Gore“, ili se radi o svirepoj odmazdi seljana, samih Cuca, zbog zločina nad civilnim stanovništvom koje je sprovodio Petar Zvicer? Zločin nad nedužnom porodicom (tri žene i maloljetnog brata, a nema potvrde o priči da je tom prilikom stradalo i troje djece) je, bez obzira na povod, nešto najsvirepije i najužasnije što se desilo u Katunskoj nahiji u proteklom vijeku. Međutim, politička i ideološka interpretacija ovog zločina, veoma je važna zbog razumijevanja nekih političkih ideja oko kojih se građani Crne Gore i danas okupljaju.
Ako se ovaj teror zbio od strane kraljevske vojske i policije SHS, a zbog Zvicerove borbe za crnogorsku slobodu – to ima jednu važnu istorijsku poruku. A ako je ovo bila zločinačka odmazda Zvicerovih komšija zbog njegovih razbojničkih zločina- onda se istorijska poruka mijenja. U prvom slučaju riječ je o krvavoj okupaciji i zločinu protiv čovječnosti vojske jedne (nove) države, zbog aktivnosti vojnika druge (stare) države. Ili, to je ratni zločin. A u drugom slučaju riječ je o bratoubilačkom ratu, elemetima građanskog rata, izazvanog razbojništvom bivših vojnika.
Ovdje hoću da naglasim i opomenem da, izuzimajući anti-srpsku ideološku propagandu i istu takvu poeziju Jevrema Brkovića, mi danas nemamo pouzdane istorijske izvore o tome šta se desilo i ko su sve bile žrtve ove svireposti? Ali imamo predanje u samim Cucama, da je po završetku Prvog svjetskog rata Petar Zvicer bio razbojnik i pljačkaš po cuckim selima, čija se „zlodjela više nijesu mogla trpjeti“.
Isto predanje kaže da su pomenuti zločin nad nedužnom porodicom izvršili „četvorica Cuca“ a nikako „srpski žandarmi“. Prije zločina u Rokočama nad familijom Petra Zvicera, ovaj razbojnik (kakvim ga pamte u Cucama) je izvršio zločin u cuckom Lajevom dolu, nad porodicom Nikole Kojičina Krivokapića, kada su komite ubile istog Nikolu, njegovog sina i kći i spalili mu kuću, pošto su je opljačkali. Petar Zvicer je sa svojim društvom zapalio i kuću braće Vidovića, presretao svatove i seljake, a opljačkao porodicu Živka Popovića, koga su pritom spalili u kući. Sva ova nepočinstva koja se u Cucama pamte, pretpostavlja se da su navele Zvicerove komšije da iz osvete naprave novi monstruozni zločin. Zvicer je likvidirao i nekolicinu žandara koji nijesu bili porijeklom iz Srbije ili Bosne, nego baš iz Cuca.
Ovo ne umanjuje činjenicu da je zbog svog razbojništva Petar Zvicer bio pod istragom kraljevske žandarmerije koja ga je svakako namjeravala ili uhapsiti ili likvidirati. Ali, jedno je to a drugo je zločin nad nedužnom porodicom u Rokočama.
Pozivam crnogorsku naučnu i građansku javnost da uporedo sa istraživanjima povoda i načina kako je DPS sa kriminalnim klanovima organizovao izgradnju spomenika familiji Zvicer, da se istraže i nepobitno utvrde uzrok, povod i aktere zločina u Rokočama. Za sada, po svoj prilici, neumjesno je zbog svireposti zločina nad porodicom Zvicer, zaboraviti da sam Zvicer nije bio rodoljubivi hajduk, nego pljackaš i krvnik rodbine i komšija. Ovo treba ili potvrdi ili opovrgnuti, ne vikom ni političkom propagandom, nego pronalaskom nepobitnih istorijskih izvora.