Piše: Žarko Marković
Prijavu SNSD-a za izbore potpisao je Dodik, što je CIK prihvatio. To znači da Dodik može ostati predsjednik stranke jer ta se funkcija ne finansira iz javnih sredstava. Biti predsjednik SNSD-a u zemlji poput BiH znači da se i dalje pitate za sve ključne procese u zemlji.
U dva mjeseca sve se na političkoj sceni Republike Srpske okrenulo naglavačke. Oni koji su se zaklinjali da prijevremeni izbori za predsjednika neće biti održani među prvima su se prijavili na te izbore. Oni koji su gromoglasno najavljivali da će biti održan referendum o odlukama koje su dovele do tih izbora sada kalkulišu sa datumom održavanja. A građani sve to nijemo posmatraju. Dok jednima nije jasno šta se događa, drugi tvrde da su sve odavno dobro procijenili i da sada ne daju da budu prevareni.
Podsjećanja radi, Sud BiH je prvog avgusta osudio predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije koja se u cijelosti ili dijelom finansira iz budžeta. Nekoliko dana kasnije Centralna izborna komisija (CIK) je, po sili te presude, oduzela Dodiku mandat. Uslijedila je žalba Dodikovog tima odbrane Sudu BiH, ali je ta institucija tu žalbu odbila, čime je odluka o oduzimanju mandata postala pravosnažna krajem avgusta. To je bio okidač CIK-u da raspiše predsjedničke izbore i oni su zakazani za 23. novembar ove godine. U Banjaluci su, međutim, vladajuće partije odbile takav scenario. To je čak usvojeno i u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) u formi zaključaka koji su, ukratko rečeno, predviđali da je Dodik predsjednik i da nikakvi izbori neće biti sprovedeni.
CIK, međutim, nije odustajao. U skladu sa zakonom izdali su uputstva o rokovima za prijave stranaka i kandidata. Istovremeno, veći dio opozicije u Republici Srpskoj je odlučio da na tim izborima učestvuje, a zaključke NSRS-a, ali i neke verbalne prijetnje da će održavanje izbora biti fizički spriječeno malo je ko „zarezivao“. I onda se, nekoliko dana pred istek roka za prijavu stranaka sve okrenulo. Prvo je NSRS praktično ukinula zaključke usvojene samo nekoliko sedmica ranije i usvojila nove u kojima je svakoj partiji data slobodna volja da učestvuje na izborima. Nekoliko dana nakon toga Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) se prijavio na izbore…
I tu je stvar bila jasna. Najjača stranka čiji je lider Milorad Dodik odlučila je da izađe na izbore i na njima kandiduje Sinišu Karana, donedavno ministra unutrašnjih poslova i dugogodišnjeg funkcionera stranke. Karan je profesor ustavnog prava, a iz SNSD-a poručuju da je idealna ličnost za poziciju predsjednika u vremenu borbe za ustavno-pravni položaj Republike.
SNSD je tako praktično priznao presudu Suda BiH, iako su zvaničnici te stranke samo dva mjeseca ranije tvrdili da to neće uraditi. Našli su i opravdanje za takav potez i kao glavnog krivca označili – opoziciju.
„SNSD se na ovaj potez odlučio nakon što je NSRS usvojila zaključak kojim se političkim partijama ostavlja sloboda izbora hoće li izaći na izbore ili ne. Uslijed najava iz opozicije da neće poštovati odluku o bojkotu izbora, nismo imali drugu opciju nego da se u borbu uključimo i mi i sačuvamo Srpsku od totalnog ugrožavanja“, poručio je prvo Dodik da bi zatim i drugi funkcioneri njegove stranke u javnost počeli da plasiraju isti stav mahom optužujući opoziciju za takav razvoj događaja.
Istovremeno, najjača opoziciona stranka, Srpska demokratska stranka (SDS), takođe je istakla kandidata. Riječ je o manje poznatom univerzitetskom profesoru iz Banjaluke, Branku Blanuši, koji je od starta cijele priče proglašen za autsajdera. Ne bez razloga. Jer, SNSD je, i pored činjenice da je Dodik praktično uklonjen iz javnog života, i dalje najjača i najbolje organizovana stranka u Republici Srpskoj, dok svi drugi imaju velike unutrašnje probleme, naročito u opoziciji, koja, osim toga, čak nije ni jedinstvena. Sam SDS je trenutno bez predsjednika, kandidaturu Blanuše su podržale dvije manje opozicione stranke, dok se treća, Partija demokratskog progresa (PDP) gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, još nije izjasnila po tom pitanju. Međutim, čak i sa podrškom PDP-a Blanuša neće biti favorit protiv Karana.
Izbori su zakazani za 23. novembar pa će od tog datuma Republika Srpska morati da nastavi dalje bez Dodika. Ali, samo djelomično. Jer, prijavu SNSD-a za izbore potpisao je upravo Dodik i CIK je to prihvatio bez ozbiljnije rasprave. A to znači da Dodik može ostati predsjednik stranke jer ta se funkcija ne finansira iz javnih sredstava. A biti predsjednik SNSD-a u zemlji poput BiH znači da se i dalje pitate za sve ključne procese u zemlji. Nijedna bitna odluka u ovoj zemlji u protekle tri decenije nije donijeta a da se prethodno o tome prvo nisu dogovorili lideri svih važnijih političkih partija. U tom smislu Dodik će i te kako ostati važan faktor na političkoj sceni, samo će ostati oslobođen tzv. institucionalnog djelovanja što će svakako baciti novo svjetlo na kompletne političke odnose u zemlji.
A referendum? Prvo je bio zakazan za 25. oktobar, pa je pomenuta mogućnost da bude održan istovremeno sa izborima 23. novembra. Posljednji datum koji je u opticaju je čak 9. januar naredne godine kada će Srpska obilježiti Dan Republike. Bitnije od datuma, međutim, je referendumsko pitanje, vrlo složeno i komplikovano. Namjera je da građani budu upitani da li prihvataju da odluke u njihovoj zemlji donosi neizabrani stranac (misli se na Kristijana Šmita), te da li prihvataju odluku CIK-a da oduzme mandat Dodiku. Imajući u vidu sve navedeno, čak i površnom poznavaocu političkih prilika u BiH, jasno je koliko je to pitanje danas, kada je jasno da će izbori biti održani i da će se Dodik praktično povući, praktično besmisleno.
Izvor: P-Portal
