Piše: Redakcija
Nije šala kad obojiš Boje jutra i uzburkaš vlasti.
Da smo genijalci, jesmo. Lafovi u srcu, takođe. A kada se spoje um i herc – eto nama novog Tesle. Maloljetnik L.T. iz Pljevalja odlučno je, bar na jedan dan, razbio mit da mi nemamo šta da tražimo u „visokoj nauci“. On je sa samo sedamnaest godina napisao sedamnaest knjiga, povezao teoriju relativiteta i kvantu fiziku, dao lijek za rak i ko zna šta još … a, kad pogledaš, i što će mu više?
Dovoljno da trijumfalno gostuje na Vijestima u Bojama jutra, raščulo se to gostovanje, pokrenule se mreže, uzburkala se, bogami, i sama vlast. I sve je bilo da ne može ljepše bit: govornik mlad, gledan, lijeporek…
Odavno nauka nije dobila toliko prostora u medijima, sve vektor do vektora, uzrok do posljedice, kako tu ne bi pao i neki počasni doktorat!
Nekima, mora se primjetiti, i nijesu bile toliko jasne formulacije mladog Pljevljaka, koliko im je puklo pred očima da ovi matori naučnici samo koštaju državu, pa su ovu zanimljivu pojavu iskoristili da se nasprdaju sa „službenom naukom“. Pruživši priliku i za tu vrstu ugođaja, L.T. je učinio nešto što većini popularizatora nauke ne polazi za rukom. Šaljive Nobelove nagrade u svijetu su uobičajene, samo da kažemo u njegovu odbranu.
A, kako je dan odmicao, L.T. se sve više morao braniti od onih sa Univerziteta, koji su otkrili i taj časopis koji mu je dao počasni doktorat (časopis, ne neki univerzitet!), posumnjalo se u služenje, i za današnje standarde, pretjerano, vještačkom inteligencijom. Neki u radovima L.T. nađoše uputnice i na video igre.
Čun se ljuljnu, ode sanak pusti…
Mediji se utišaše. Šteta. L.T. je momak svog vremena, ako nam i nije otkrio neke nove istine naučne, pokazao nam je to sadašnje vrijeme i nas u njemu.
Da je duži bio dan, možda bismo više saznali. O nama, prije svega.
