Piše: Elis Bektaš
Identitet, odnosno istost, predstavlja dinamični skup odlika po kojima biće jest to što jest. Sadržaj tog skupa utvrđuje se trigonometrijskom funkcijom koja uspostavlja relacije između tri bazična elementa identiteta od kojih je jedan varijabla a druga dva su pseudokonstante.
Prvi element, koji je pseudokonstanta, ono je što biće misli o samome sebi da jest. Drugi element, takođe pseudokonstanta, ono je što drugi misle o biću da jest. Treći element, koji je varijabla, ono je što biće objektivno jest ali biće do svijesti o toj realiji ne može doći bez odbacivanja i prevazilaženja ideološki konstruisanih uticaja na sebe.
Identitet ima četiri aspekta: ontološki, etički, antropološki i administrativni. Biće između ta četiri aspekta može uspostaviti harmonijski odnos ili odnos koji počiva na kompromisu. Harmonijski odnos identitetu oduzima dimenziju tereta i usuda, kompromis ga pretvara u mehanički krut ustroj lišen vitalnosti.
Autentičnost identiteta provjerava se u polju graničnih vrijednosti. U prostoru između graničnih vrijednosti identitet je nesposoban da ponudi dokaze o vlastitoj autentičnosti i stoga može isključivo pozivati da mu se pokloni povjerenje.
Premda morfologija poznaje oblik pojma identitet u singularu, stvarnost ga kao takvog ne poznaje i on u stvarnosti postoji isključivo kao fluidni i dinamični plural.
Identitet bića, izuzev administrativnog aspekta tog identiteta, nije obavezujući za drugo biće.
Identitet postaje konačan i nepromjenjiv sa nestankom bića koje je posjednik identiteta.
