Piše: Aleksandar Saša Zeković
Podržavam inicijativu mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Joanikija da se osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata i poslije njega bez obzira ko ih je i u ime koga učinio.
Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski primorski taj predlog je učinio u tradicionalnoj božićnoj poruci koju su prenijeli svi mediji. Njegova ideja je saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse.
Nema razumnog opravdanja da sužavamo razdoblje suočavanja s prošlošću. Trenutno ne idemo dalje od 1948. godine. Kod današnjih i budućih generacija ne treba umanjivati razumijevanja događaja iz (po)ratnog perioda a koji i dalje snažno definišu i utiču na sadašnjost.
Vlasti i društvo u cjelini treba da podrže svaki doprinos prilog kritici zaborava i posljedičnog zanemarivanja kršenja ljudskih prava, naročito neposredno nakon Drugog svjetskog rata kada je i institucionalizovana socijalistička revolucija.
Za nas su značajna iskustva Slovenije a koja je, zajedno i sa Crnom Gorom, bila dio jedinstvene socijalističke Jugoslavije. Strana okupacija i borba protiv nje koju je odlučno, hrabro i ispravno vodio partizanski pokret nažalost je pokrenula, razvila i ozakonila dalje represivne metode i strukture koje jesu doprinosile ozbiljnim kršenjima ljudskih prava.
Preovladavajući stav Evropske unije jeste da je najbolje prepustiti državama članicama da se time pozabave na način primjeren njihovoj istoriji, tradiciji i pravu. Za nas je to posebno važno jer sovjetski i jugoslovenski komunizam, uglavnom, nijesu uporedivi.
U Sloveniji je osnovana i posebna javna ustanova Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR) koji istražuje slovenačku prošlost s naglaskom na proučavanju nasljeđa sva tri totalitarna sistema prisutna na teritoriji ove države: fašizma, nacizma i komunizma.
Vlada Republike Slovenije (2007) je uputila službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Borut Pahor, kao premijer i lider Socijaldemokratske stranke, aktivno se zalagao za odbacivanje svake vrste politizacije i zloupotrebe žrtava u političke svrhe (i onih iz drugih zemalja), i za sticanje sveobuhvatnog razumijevanja svih aspekata rata i poslijeratne tragedije. U svojstvu predsjednika Rebublike, Pahor je preuzeo moralnu odgovornost i zbog drugih primjera kršenja ljudskih prava (“izbrisani”). Navedeni pristupi mogu biti od značaja i za buduća crnogorska iskustva.
Konačno, važno je pomenuti i doprinos Slovenačke akademije nauka i umjetnosti (Slovenska akademija znanosti in umetnosti – SAZU) procesu pomirenja i promjeni društvene percepcije o poslijeratnim zločinima. “Zbog dva pogleda (na Drugi svjetski rat i događaje neposredno po njegovog završetku), u kojima svaka strana ima svoja mjesta sjećanja, mi kao narod imamo podijeljeno istorijsko sjećanje na jedno od ključnih razdoblja slovenačke prošlosti sa svim negativnim posljedicama za sadašnjost i budućnost. “Sjećanje na Drugi svjetski rat nekoliko je desetljeća određivala crno-bijela naracija o oslobodilačkoj borbi s jedne strane i izdajnicima s druge, u kojoj nije bilo mjesta za zločine počinjene u ime oslobodilačke borbe. Demokratizacijom slovenačkog društva postala je nužna revizija takvog jednostranog narativa, koji je bio utemeljen ideološki, a ne istoriografski”.
