Piše: Vojin Grubač
Najava američkog državnog sekretara Marka Rubija o spremnosti da se naredne sedmice sastane sa zvaničnicima Kraljevine Danske radi razgovora o sudbini teritorije Grenlanda nosi snažnu političku simboliku. Sastanak je planiran nakon zajedničkog zahtjeva Danske i grenlandskih vlasti za hitnim konsultacijama.
U tom kontekstu, Rubio je istakao da je „namjera Donalda Trampa oduvijek bila da se Grenland kupi, a ne da se zauzme silom, iako Bijela kuća ne isključuje vojnu opciju kao krajnje sredstvo“.
Shodno tome, Danska bi prodajom Grenlanda, kao svoje autonomne teritorije, formalno i institucionalno mogla riješiti nastali spor, budući da se alternativna rješenja trenutno ne naziru.
Vojno prisustvo SAD u Evropi i arktička perspektiva
Prema najnovijim dostupnim podacima iz januara 2026. godine, Sjedinjene Američke Države imaju u Evropi između 80.000 i 100.000 vojnika, u zavisnosti od rotacija, vojnih vježbi i aktuelnih operativnih zadataka.
Stalno stacionirano vojno osoblje broji približno 65.000–70.000 pripadnika, uglavnom u Njemačkoj (oko 34.500–39.000), Italiji, Velikoj Britaniji i drugim savezničkim državama.
Istovremeno, izjave bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa o potrebi preuzimanja kontrole nad Grenlandom zasnivaju se na njegovom strateškom značaju za nacionalnu bezbjednost SAD, posebno u kontekstu arktičkog regiona.
Imajući u vidu ranije najave o smanjenju američkog vojnog prisustva u Evropi, logično je pretpostaviti da bi dio tih snaga mogao biti dislociran na Grenland, u funkciji jačanja kontrole nad tim strateški važnim područjem. Dakako, uz punu eksploataciju njegovih prirodnih resursa, na koje Evropska unija dugo nije sistematski obraćala pažnju.
Naime, Grenland raspolaže sa 25 od ukupno 34 kritična minerala sa liste Evropske unije. Pored toga, na toj teritoriji nalaze se značajne količine cinka, olova, gvožđa, zlata, litijuma, niobijuma, hafnijuma, cirkonijuma, grafita, dragog kamenja, kao i metala platinske grupe. Kada je riječ o nafti i prirodnom gasu, procjene ukazuju na izuzetno velike rezerve, uključujući i oko 13 milijardi barela nafte, ali je njihova eksploatacija od 2021. godine zabranjena iz ekoloških razloga.
Grenland takođe posjeduje značajna nalazišta uranijuma, iako je njihovo rudarenje zabranjeno, kao i ogromne rezerve slatke vode sadržane u ledenom pokrivaču, te visok potencijal za razvoj hidroenergetike i energije vjetra. Danska tokom decenija nije u značajnoj mjeri investirala u razvoj Grenlanda, teritorije sa oko 56.000 stanovnika, što je dovelo do situacije u kojoj se danas suočava sa otvorenim i direktnim pretenzijama Sjedinjenih Američkih Država na njegovo preuzimanje. Riječ je, dakle, o prostoru koji, pored izuzetnog geostrateškog značaja, raspolaže i resursima ključnim za novu fazu globalne preraspodjele moći.
Kosovo kao „poseban slučaj“ u danskoj spoljnoj politici
Danska je 1999. godine učestvovala u NATO agresiji na Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja je izvedena bez odobrenja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija. U okviru te vojne operacije angažovala je osam aviona tipa F-16, koji su izveli približno 600 borbenih naleta, usmjerenih na vojne ciljeve i infrastrukturu Srbije, uz obrazloženje da je riječ o „humanitarnoj intervenciji“.
Nakon okončanja sukoba, Danska je učestvovala u misiji KFOR-a na Kosovu, djelujući u skladu sa NATO politikom na terenu. Godine 2008. priznala je jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, kvalifikujući je kao „poseban slučaj“, i od tada kontinuirano podržava vlasti u Prištini.
Istorijska ironija ogleda se u činjenici da se Danska danas suočava sa snažnim pritiscima povodom Grenlanda, dok Sjedinjene Američke Države javno iskazuju interes za njegovo preuzimanje, primjenjujući logiku sile sličnu onoj koju je Kopenhagen podržao 1999. godine u kontekstu Kosova.
Mogućnosti Danske da se suprotstavi zahtjevima Vašingtona izuzetno su ograničene. Razlika faktora sile u pristupu pitanjima Kosmeta i Grenlanda ostaje suštinska: u slučaju Kosmeta izvršeno je masovno vojno razaranje Savezne Republike Jugoslavije, nakon čega je teritorija stavljena pod vojnu kontrolu, dok se u slučaju Grenlanda formalno insistira na kupovini, uz jasnu prijetnju upotrebom sile.
U tom smislu, Kopenhagen se danas nalazi u poziciji koja u značajnoj mjeri podsjeća na položaj Beograda 1999. godine — sa visokim stepenom izvjesnosti gubitka dijela teritorije voljom nadmoćne sile. Razlika je u tome što je Danska 1999. godine aktivno učestvovala u oduzimanju Kosmeta, pravdajući taj čin tezom o „posebnom slučaju“. Danas se, po istoj logici, i Grenland tretira kao „poseban slučaj“. Izvjesno je da to neće biti posljednji takav primjer, budući da je kosovski presedan otvorio Pandorinu kutiju u međunarodnim odnosima.
Davno je vladika Rade u „Gorskom vijencu“ izrekao stih: „Oj Kosovo grdno sudilište, nasred tebe Sodom zapušio!“ Kada je rekao „sudilište“, Njegoš nije mislio na običan sud, već na mjesto konačnog moralnog suda. Gdje je Kosovo prostor u kojem se narodi, vladari i pojedinci mere po kriterijumima časti, vjere, slobode i žrtve. Svojevrsni sud savjesti, gdje često biva: kako si sudio drugima, tako će suditi i tebi.
