Piše: Redakcija
Danas je kao glavna tema na crnogorskim medijima odjeknula vijest da su srpske bezbjednosne službe privele na informativni razgovor, te ga protjerali iz Srbije, reditelja Danila Marunovića, još poznatijeg po svojoj neskrivenoj srbofobiji i svakovrsnom šovinizmu.
Jedni su cijenili da se tim progonom štiti dostojanstvo Srbije. Drugi su našli da se ponovilo (sada u Srbiji) nešto za šta je bio specijalizovan režim Mila Đukanovića. Treći su pak istupili sa osuđivanjem progona.
Međutim:
Prvima se može prigovoriti to što se dostojanstvo Srbije, ako je već to cilj, ne brani dosljedno i principijelno, zabranom boravaka ili progonom daleko opasnijih rušitelja srpskih interesa, jer, metaforički rečeno, jedna lasta ne čini proljeće.
Drugi su zaista najbliži istini, jer znatan je spisak progona i zabrana što je režiran onovremeno u Đukanovićevom kabinetu.
Treći, poznati kao Milovi intelektualni i kolumnistički musketari istupili su ekspresno da osude, kako kažu, „fašizam“ Vučićevog režima. To ne bi bilo vrijedno pomena, kada isti ti musketari nijesu prednjačili u podržavanju pa i iniciranju bukvalno istih progoniteljskih avantura Đukanovićevog režima.
Prema tome, na koju god se stranu svijet okretao, kod nas se mijenjaju samo maske, dok igrači naše javne zbilje u svemu ostaju isti.
