Preveo: M. M. Milojević
Nakon osam godina na predsedničkoj dužnosti, Emanuel Makron zagledan je u ambis javnog nezadovoljstva. Još pre njegovog loše izvedenog pokušaja da političku krizu prevaziđe raspisivanjem izbora u leto 2024. godine, predsednik je izgubio poverenje svojih glasača. Prema agenciji za istraživanje javnog mnjenja Ifop, svega 17 odsto stanovnika ima povoljno mišljenje o njemu – što je njegov do sada najslabiji zabeleženi rezultat. To je niže nego što je zabeleženo tokom protesta Žutih prsluka tokom 2018. godine. Čak je počeo da se meri po ovom nepovoljnom parametru sa svojim prethodnikom i nekadašnjim mentorom Fransoa Olandom, čiji je povoljni rejting pao na izuzetno niskih 13 odsto 2014. godine.
Oko 54 odsto glasača sada izražava snažno nezadovoljstvo predsednikom, dok je podrška među penzionerima – najvećim glasačkim blokom u zemlji – opala na svega 17 odsto, uprkos tome što dugoročno posmatrano Makron dobro stoji u ovoj grupi. Njihova masovna podrška 2022. godine u drugom krugu predsedničkih izbora protiv Marin Le Pen donela mu je odlučujuću pobedu. Svega 45 odsto njegovih pristalica iz 2022. godine zadovoljno je njegovim učinkom na mestu predsednika.
Vučić Đukanoviću poklonio Đurišića, kao čuvenu Trojansku skulpturu
Kolale su glasine ovog leta da Makron još jednom želi da raspusti parlament ukoliko bez poverenja ostane njegov premijer Fransoa Bajru. Bajru je smenjen glasanjem u skupštini, ali umesto da pozove na prevremene izbore Makron je brže bolje imenovao svog lojalistu Sebastijana Lekornija (Sébastien Lecornu).
No, nisu samo glasači oni koji su nezadovoljni predsednikom. Gabrijel Atal, nekadašnji premijer, napao je u nedelju svog nekadašnjeg šefa. U govoru koji je održao pristalicama Renesanse, stranke koju je Makron oformio pod prvobitnim nazivom Republika u pokretu (En Marche) 2016. godine i koju sada predvodi Atal, opisao je zemlju koja željno iščekuje 2027. godine da bi „okrenula stranicu, stranicu haosa“. Za one u publici koji su se dvoumili da li se Atalove reči odnose na čoveka koji je osnovao njegovu partiju, on je potcrtao izrečeno. Dok je kritikovao opozicione stranke zbog njihove neodgovornosti, „temeljni izvor nestabilnosti jeste odluka da se raspusti parlament“. Zapanjena publika je čak aplaudirala.
Nova knjiga novinara lista Figaro Valija Bordasa bacila je svetlo na stratešku prirodu raskola između Makrona i njegovog očekivanog naslednika. Predsednik je navodno raspuštanje parlamenta video kao priliku da da Marin Le Pen skupštinsku većinu. Njena nekompetentnost, prema ovom razmišljanju, isključila bi mogućnost da bude izabrana na najvišu političku dužnost dve godine kasnije. Bez obzira da li su prevremeni izbori bili deo makijavelističkog plana, ili je ovo naknadno domišljanje, gambit se pokazao po svemu neuspešan.
Iznenađen ovom situacijom, Atal je s druge strane sarađivao sa Levicom kako bi onemogućio formiranje većine Nacionalnog okupljanja. Pošto su u mnogim izbornim okruzima u drugi krug bila plasirana trojica kandidata iz redova lepenista, centrista odnosno levičarske koalicije, Atal i levica su neumorno radili kako bi privoleli najslabije plasirane kandidate da se povuku u korist kandidata koji je imao bolje šanse. Znak slabljenja predsednikovog uticaja bilo je što su se na njegov poziv trojici centrističkih kandidata da ne povlače svoje kandidature – sva trojica oglušila.
Izrazito nepovoljna francuska političko-fiskalna situacija samo će učiniti poslednje godine Makronovog mandata još težim. Ostao je bez obojice svojih premijera, Mišela Barnijera i Fransoa Bajrua, u pokušaju da se umanje zapanjujući budžetski deficiti u epohi posle pandemije Kovida. Znajući da su Makronovi dani odbrojani i da bi mogli neslavno proteći, mnogi od njegovih nekadašnjih ministara, poput Atala i konzervativnijeg Eduarda Filipa, sada se bore da zauzmu što bolju početnu poziciju u borbi za mesto naslednika.
To ne znači da će Makron stajati mirno po strani. Francuski ustav daje mu široka izvršna ovlašćenja, posebno u oblasti spoljne politike i bezbednosti. Uzimajući u obzir njegovu uključenost u odnose sa Ukrajinom, i srazmerno proukrajinski konsenzus koji obuhvata desni i levi centar, on će nastaviti da igra važnu ulogu na svetskoj pozornici.
U unutrašnjoj politici, on će moći da pokuša da iziđe iz ćorsokaka tako što će pozvati na održavanje još jednih prevremenih izbora, ali bi neodlučan rezultat mogao da osnaži pritisak da podnese ostavku. Možda ima vremena za još jedan dobro promišljeni kockarski potez, ali bez potpunog reseta što bi mogli biti predsednički izbori ili potpuna pobeda na skupštinskim izborima, francuski predvodnici će biti bez mandata da reformišu obolelu zemlju.
Izvor: UnHerd
