Ili kako će aligatorčići iz močvara Lujzijane i Floride naselit obale Bosne, Vrbasa a možda i Trebižata

Piše: Elis Bektaš

Prvo su se Srbi nadali da će doći Tramp i pomoći im šta god treba, pa su se Bošnjaci nadali da će doći Bajden i riješiti stvar, a bilmezi ne vide da je Amerika iz dana u dan sve manje supersila, a sve više žarište na kom lako može planuti čitav niz konflikata pa čak i jedan pošten građanski rat.

Što znači da će ovamo u najboljem slučaju doći oni koji izgube u tom ratu i to u svojstvu izbjeglica a takvi ni sebi ne mogu pomoći kako treba, a kamoli Srbima ili Bošnjacima pogotovo što će viši i obrazovaniji izbjeglički slojevi utočište potražiti u nekim uređenijim zemljama, a ovdje će se šljegnut ona crvenovrata fukara iz Kentakija koja se hvali da ima lijepe konje i brze žene te reperska bijeda iz propalog Detroita a možda dođe čak i sirotinja iz močvara Floride i Lujzijane koja će sa sobom donijeti i svoje domaće životinje među kojima i aligatorčiće pa će se oni razmnožit i uznemiravat čestite Srpkinje i Bošnjakinje a možda čak i Hrvatice kad idu u crkvu ili u džamiju ili kad onako izađu prošetati između dva stajanja za šporetom.

A čim se malo odomaće te će izbjeglice iz Amerike sjest i načinit plan da s vama postupe isto kao što su njihovi preci postupili sa urođeničkim plemenima kad su kao izbjeglice došli u Ameriku, a vi nećete smjeti kazati čak ni da ste navijali za Trampa ili za Bajdena jer nećete znati jesu li vam došle Trampove ili Bajdenove izbjeglice pa biste lako mogli dobit bezbolnu palicu po lobanji za ono što ste izrekli kao dokaz solidarnosti.

I eto tako bi se lako moglo desiti da umjesto u kantonima i entitetima završite u rezervatima u kojima ćete praviti ajvar i ćeteniju za dinamične i energične pridošlice koji će vam tad već biti i gospodari, a vi nećete imati nikakav oslonac niti ikakvo nadanje osim nadanja da će prognanici i izbjeglice iz američkog građanskog rata početi da poprimaju vaše osobine i adete i da će tako postati civilizacijski hamelj nesposoban za život baš kao što se desilo Osmanlijama i Habsburzima koji bi možda i dan danas vladali ogromnim prostranstvima da se nisu zajebali pa osvojili i ovu ovdje raspalinu.

Elis Bektaš: Traktat o pružanju prilike i o ulozi vodokotlića u tom postupku

I tako sami sebe osudili na neumitnu propast jer su od domaćeg življa usvojili svaki mogući hajvanluk i bilmezluk počev od pametovanja i kurčenja bez pokrića pa do kuknjave i poltronstva a ja vam velim da bi se čak i Klingonci, ako se desi da nekad u budućnosti oni osvje ovaj ovdje cirkus, ubrzo pretvorili u nedisciplinovanu i mlitavu rulju koja po čitav dan kombinuje tikete i srče kafu i gleda kako će prišparati da kupi filter za Golfa dvojku, a pitanje je da li bi i meleci i anđeli ostali meleci i anđeli, a džinni i demoni, džinni i demoni kad bi došli ovamo jer ima ovdje neko prokletstvo koje svakog došljaka natjera da počne oponašati urođenike.

Kad shvati kakvu je glupost počinio tim oponašanjem a prije toga i samim dolaskom ovamo tad već bude kasno i došljak može samo čekati svoju povijesnu propast nakon koje će ga odmijeniti neki drugi nadmeni i ambiciozni došljaci koji će biti uvjereni da baš oni mogu konačno urediti ovaj vašar od zemlje i izbaviti je iz tog stanja koje nije ni civilizacija nit je divljaštvo već nešto treće u čemu se još samo virusi i društveni imbecili komotno i bezbjedno osjećaju.

Pa eto djeco umjesto da vičete udri Trampe, udri Bajdene pametnije bi vam bilo proučiti jednu dovu i jedan očenaš za mir u Americi ma koliko Amerika taj mir možda i nije zaslužila, ali eto ne morate vazda baš vi istjerivat pravdu i vagat zasluge nego mislite malo i o svojoj budućnosti koja će bit baš ovakva kakvu sam vam je opisao ako pucne puška u Americi pa vam otamo dođu kolone izbjeglčkih sirotinja koje će odmah po dolasku kazati odista se istorija ponavlja krv ti nejebem.

Pa evo i ovdje zatekosmo tri plemena kojima su na čelu poglavice, ali umjesto Bika Koi Sjedi, eno Dodika koji čeka da samoga sebe ozbiljno shvati i umjesto Ludog Konja, gle sublentavog dorata Denisa, a umjesto Kočiza eno onog zlatnog ljiljana iz Alijine ikebane Komšića.

Elis Bektaš: Rezolucija jede svoju djecu

No sreća te u ovoj zemlji nema Litl big horna niti ova plemena imaju pameti da se ujedine i odupru nama osvajačima iz Amerike već će gledati kako da nam budu kvislinzi i da jedni druge potkazuju i prave spletke jedni drugima sve dok od njih ne pretekne samo Unkas kao posljednji Srbin i Tonto kao ostatak izgubljenog bošnjačkog plemena te Pokahontas kao jedina Hrvatica koja se vazda barem može zaposliti kao međugorska vidilica pa ćemo onda o njima snimati filmove, a ovu sirotinju iz Pakistana i Maroka i Libije ćemo asimilirati da preuzmu identitet nestalih plemena.

Pa možda oni budu imali više sreće u tim sporednim i epizodnim ulogama i ne pretvore se u bilmeze i hamelj koji će sutra navijati za nekog novog Trampa i nekog novog Bajdena preko sedam mora i preko sedam gora dok sebi biraju najpoganije da im budu poglavice i da ih vode u sužanjstvo i u propast.

Eto djeco, održao sam vam ovaj čas povijesti unaprijed jer je unaprijed isričana povijest jedina koja može biti magistra vitae a vi sad gledajte kakav ćete nauk izvući iz ove lekcije pa ako nemate pameti da ga izvučete barem se pripreite na aligatorčiće koji će stići sa izbjeglicama iz Lujzijane i sa Floride da ne biste svojoj beskonačnoj listi fobija morali uz opidiofobiju pridodati još i herpetofobiju no suviše vas dobro poznam pa mi se čini da bi vas još jedan bezrazložni strah u duši više obveselio nego da vam umjesto izgbjeglica dođu lično Tramp na slavu ili Bajden na bajram.

Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala