Piše: Denis DŽ. Kučinić
Prevod: Žurnal
U svom tekstu pod naslovom „Skupa cijena rata s Iranom: benzin od deset dolara i sunovrat američke ekonomije“, podsjetio sam čitaoce kako je premijer Benjamin Netanjahu decenijama gurao Ameriku u uništenje Iraka, Libije, Sirije, a sada i Irana. Osvjetlio sam ozbiljne ekonomske posljedice koje bi napad na Iran imao po Sjedinjene Države. Danas se bavim posljedicama po zdravlje ljudi i atmosferu u slučaju da Amerika udari na iranska nuklearna istraživanja. Radioaktivni oblak koji bi iz toga proizašao donio bi nesagledivu katastrofu — kakvu čovječanstvo još nije vidjelo.
Prošle sedmice, predsjednik Tramp izjavio je da će se Iranu „desiti veoma loše stvari“ ako njegovi lideri ne potpišu novi nuklearni sporazum. I u pravu je — on zaista ima moć da Iranu donese veoma teške dane.
Ali Iran nije jedina zemlja kojoj bi se „loše stvari“ dogodile u slučaju da SAD sravne s zemljom njegovu nuklearnu infrastrukturu. Pažljivo istraživanje pokazuje kako bi se radioaktivna zagađenost širila daleko izvan granica jedne zemlje.
Amerika je već decenijama pijun u rukama Netanjahua. Hoćemo li i dalje žrtvovati svoje bogatstvo, živote i bezbjednost, zarad jedne agende koja Americi donosi samo dugove, a nedužnim ljudima širom svijeta — smrt?
Povratak Donalda Trampa u Bijelu kuću radi drugog mandata omogućio je desničarskoj partiji Benjamina Netanjahua da ubrza razaranje Gaze, proširi jevrejska naselja i odbije napade Huta, koji su u znak podrške Gazi gađali trgovačke brodove u Crvenom moru.
Netanjahu je već Trampovu pobjedu 2016. godine vidio kao novu priliku da sruši iransko rukovodstvo. U saradnji s Netanjahuom, Tramp je povukao Sjedinjene Države iz višestranog sporazuma koji je ograničavao iranski nuklearni program u zamjenu za ublažavanje sankcija.
Napad američkih bombardera B-2 na iransku nuklearnu infrastrukturu uništio bi ciljane objekte, ali bi istovremeno oslobodio radijaciju koja bi ugrozila živote desetina miliona ljudi unutar Irana i stotina miliona širom regiona. Zbog radioaktivnog taloženja i prenošenja vjetrom, Irak, Kuvajt, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, istočna Saudijska Arabija, Avganistan i Pakistan takođe bi bili teško pogođeni.
Monir Gaedi: Provera činjenica: mnogo lažnih tvrdnji o Asadovim zatvorima
U praktičnom smislu, zbog geografske blizine Iranu i dominantnog pravca vjetra, očekivali bi se visoki nivoi oboljenja izazvanih radijacijom, od kojih bi neka bila i smrtonosna, kao i nagli porast slučajeva raka i urođenih mana. Radijacija bi kontaminirala i uništila zalihe hrane, poljoprivredna područja, stoku i vodene resurse u radijusu od stotina, pa i hiljada kilometara od Irana.
Istočne oblasti Turske, sjeverozapadna Indija, Turkmenistan, Uzbekistan, Tadžikistan i Kazahstan bili bi izloženi umerenoj radioaktivnoj kontaminaciji. U zavisnosti od pravaca vjetrova, posljedice bi mogle pogoditi i Jordan, Siriju, Liban, Izrael, Palestinu i egipatski Sinaj.
Izrael već dugo raspaljuje egzistencijalni strah podgrijavajući prijetnju iranskog nuklearnog napada, dok istovremeno uživa zaštitu Sjedinjenih Država za svoju navodno „odbrambenu“ agresiju u Gazi, gdje je do sada ubijeno najmanje 50.000 Gazana, a preko milion Palestinaca protjerano iz svojih domova.
Dok naširoko najavljena namjera predsjednika Trampa da bombarduje Iran predstavlja direktnu prijetnju toj zemlji i njenim susjedima, ona istovremeno čini i Izrael podložnim žestokom iranskom protivudaru, a sve američke trupe u krugu od 2.500 milja od Irana stavlja u direktnu liniju vatre.
Bombarderi B-2, koji bi bili poslati na Iran, napravljeni su da nose nuklearne „probojne bombe“ za utvrđenja, kao i konvencionalne bombe od 500 funti. Cilj napada bio bi uništenje iranske nuklearne infrastrukture, uključujući nuklearne reaktore i istraživačke centre. Nuklearke koje udaraju po nuklearkama znače samo jedno — ogromno radioaktivno zagađenje.
„Biće bombardovanja“
„Ako ne postignu dogovor, biće bombardovanja,“ izjavio je Tramp u telefonskom intervjuu za NBC News protekle nedjelje. „Biće to bombardovanje kakvo do sada nisu vidjeli.“
Čas građanskog vaspitanja: Zvanične prijetnje drugoj državi predstavljaju kršenje Povelje Ujedinjenih nacija, član 2, stav 4, koji „zabranjuje prijetnju ili upotrebu sile protiv… bilo koje države.“ I Iran i Sjedinjene Države potpisale su i ratifikovale tu povelju prije skoro osamdeset godina, u znak priznanja njenog temeljnog načela: „da se spasi buduće čovječanstvo od pošasti rata…“
Agresija na drugu zemlju predstavlja ratni zločin. Prema Ustavu SAD-a, nijedan predsjednik nema pravo da jednostrano povede naciju u rat ukoliko ne postoji neposredna prijetnja po Sjedinjene Države. Ovlašćenje za donošenje odluke o ratu Ustavna skupština povjerila je Kongresu, što je bila svjesna suprotnost u odnosu na praksu britanske krune koja je vodila ratove u službi imperijalne ekspanzije.
Tramp o NATO-u: Mi imamo,,veliki lijepi okean“ koji nas dijeli od problema
Niz razloga protiv napada na Iran jezivo podsjeća na one zbog kojih Amerika nije trebalo da napadne Irak: Iran ne predstavlja prijetnju Sjedinjenim Državama. Iran nije napao SAD. Iran nema ni namjeru ni kapacitet da napadne SAD. S obzirom na to, veoma je lako otvoriti prostor za lažne incidente koji bi poslužili kao izgovor za rat.
Značajno je da je prošle sedmice američka obavještajna zajednica, u svom godišnjem Izvještaju o globalnim prijetnjama, odbacila Netanjahuovu višestruko ponovljenu tvrdnju da Iran gradi nuklearno oružje:
„I dalje smatramo da Iran ne gradi nuklearno oružje i da Hamnei nije ponovo autorizovao program nuklearnog naoružanja koji je obustavio 2003. godine.“
Tokom 16 godina koje sam proveo u Kongresu, često sam bio jedan od rijetkih koji su ustajali da dovedu u pitanje planove administracije Džordža Buša o napadu na Iran, više puta upozoravajući na opasnosti napada na nuklearna istraživačka postrojenja i zalažući se za diplomatska rješenja kako bi se spriječio mogući razvoj iranskog nuklearnog oružja.
Taj dogovor postignut je 14. jula 2015. godine — Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA). Sjedinjenim Državama, Kini, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu bilo je potrebno trinaest godina da oblikuju održiv sporazum koji ograničava iransku mogućnost obogaćivanja uranijuma do nivoa potrebnog za nuklearno oružje. Sporazum je predstavljao presedan u oblasti međunarodne saradnje. Simbolično je vratio duh iz boce — obuzdao potencijalni razvoj iranske nuklearne bombe.
To, međutim, nije bilo dovoljno za Netanjahua. On je godinama žudio za rušenjem iranskog režima i uporno raspirivao egzistencijalne strahove među Izraelcima. Tramp je, na Netanjahuov nagovor, poništio JCPOA, čime je pokrenuo niz događaja koji bi uskoro mogli dovesti do američkog napada na Iran.
Od rušitelja dogovora do tvorca novog?
Skot Riter, bivši inspektor UN za oružje i specijalista za vojnu obavještajnu službu mornarice, detaljno je opisao Trampovo povlačenje iz JCPOA u svojoj knjizi pod naslovom Deal Breaker („Rušitelj dogovora“).
JCPOA, koji je Tramp oborio, blokirao je iransku proizvodnju obogaćenog uranijuma (koji se prerađuje da bi se povećao procenat uranijuma-235) u nuklearnim postrojenjima u Natancu i Fordou.
Sprečio je Iran u razvoju plutonijuma pogodnog za proizvodnju oružja i onemogućio čak i tajne pokušaje proizvodnje fisijskog materijala (materijala sposobnih za nuklearnu fisiju) koji se koriste za nuklearno naoružanje.
A sada predsjednik zahtijeva od Irana da potpiše novi sporazum. Želi da se Iran odrekne kapaciteta za proizvodnju oružja koji je upravo on, svojom odlukom o poništavanju JCPOA, omogućio.
Osam godina nakon ukidanja JCPOA, predsjednik Tramp, izgleda, očekuje da Iran dobrovoljno demontira svoju nuklearnu infrastrukturu — onu koja služi za proizvodnju električne energije, naučna istraživanja, i da, u odsustvu JCPOA, u ovom trenutku omogućava obogaćivanje uranijuma do nivoa bliskog onom za izradu oružja.
Vrhovni vođa Islamske Republike Iran izdao je fetvu (vjerski dekret) kojom zabranjuje upotrebu nuklearnog oružja.
Novi sporazum koji predsjednik traži mogao bi, u najboljem slučaju, izgledati vrlo slično JCPOA-u, a u najgorem, svesti se na ultimatum: da Iran dobrovoljno demontira svoju nuklearnu infrastrukturu — ili će to učiniti Sjedinjene Države vojnom silom.
Iran je, pod takvim uslovima, odbio direktne pregovore s Vašingtonom. Ipak, održava indirektnu komunikaciju s Amerikom preko Omana, dok predsjednik nastavlja da pojačava prijetnje masovnim vazdušnim napadom.
Bombarderi B-2 su već raspoređeni i opremljeni najrazornijim oružjem u američkom arsenalu, spremni za aktiviranje s ostrva Dijego Garsija u Indijskom okeanu, 2.400 milja jugoistočno od Irana. B-2 ima sposobnost da izvrši napad i vrati se na bazu bez dopunjavanja goriva.
Na neki način, ovaj sukob s Iranom počeo je da se konkretizuje 25. jula 2024. godine, kada je premijer Netanjahu govorio pred američkim Kongresom. U govoru koji je dobio više od 50 ovacija u stojanju, Netanjahu je vješto izjednačio interese Izraela i Sjedinjenih Država po pitanju Irana:
„Ako iz ovog govora zapamtite samo jednu stvar, neka to bude ovo: Naši neprijatelji su i vaši neprijatelji, naša borba je vaša borba, a naša pobjeda biće i vaša pobjeda,“ izjavio je Netanjahu.
U ovom trenutku, potrebno je ozbiljno sagledati razmjere mogućih posljedica. Jedina razlika između ratnih igara, priprema za rat i samog rata jeste — namjera.
A Izrael ima namjeru da uništi Iran. I potrebna mu je Amerika da to ostvari.
Semjuel Čerap/Sergej Radčenko: Razgovori koji su mogli da okončaju rat u Ukrajini (Treći dio)
Nedavno su održane zajedničke američko-izraelske ratne vježbe vazdušnih snaga kao priprema za mogući napad.
Sjedinjene Države raspolažu sa devetnaest bombardera B-2. Svaki od njih košta više od 2 milijarde dolara. Njihov jedinstveni oblik „letećeg krila“, obložen materijalima koji apsorbuju radarske talase, omogućava im da izbjegnu otkrivanje. B-2 koristi napredne elektronske sisteme za ometanje, kojima paralizuje neprijateljske radare i rakete.
Iran je slabo opremljen da se brani od B-2 i njegove nevidljive tehnologije. Najviše što može postići jeste smanjivanje dometa detekcije, što ograničava sposobnost iranske protivvazdušne odbrane da se „zaključa“ na metu i ispali rakete zemlja-vazduh.
Svaki B-2 može da ponese šesnaest termonuklearnih bombi B83 teških 2.400 funti — poznatih i kao nuklearni „probojnici“ — koje eksplodiraju duboko pod zemljom. Svaka B83 bomba ima razornu moć osamdeset Hirošima, što znači da jedan B-2 može isporučiti silu ekvivalentnu 1.280 Hirošima.
Kada B83 detoniraju, uništavaju podzemne objekte i šalju udarne talase kroz tlo i stijene. To dovodi do zemljotresa, ogromnih poremećaja u zemljinoj kori i izbacivanja radioaktivnog materijala u atmosferu.
Ovdje je na djelu neka vrsta metafizike — dozivanje onoga čega se najviše plašimo. Sjedinjene Države se pripremaju za napad na Iran zbog straha Izraela od Irana.
Tramp: „To će biti bombardovanje kakvo do sada nisu vidjeli“
Sjedinjene Države će najprije napasti iranske podzemne „gradove raketa“ u Horamabadu i Pandž Pelahu, u pokrajini Bahtaran, koristeći nuklearne probojne bombe ili takozvane „masivne probojnike“ (Massive Ordnance Penetrators), s ciljem da unište podzemne raketne baze i onemoguće sposobnost Irana za odmazdu.
Upotreba nuklearnih probojnih bombi dovešće do izbacivanja radioaktivnih čestica u neposrednu atmosferu, koje će vjetar nositi dalje.
Istovremeno, SAD će napasti postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Fordou, koje se nalazi duboko ispod planine. Kombinacija probojnih bombi teških 30.000 funti (GBU-57), koje prodiru i do 60 metara u zemlju prije eksplozije, i nuklearnih probojnika, stvoriće sinergijski efekat u eksplozivnoj fizici — tuneli će se rušiti, a radioaktivni materijali izbacivati u atmosferu i daleko izvan nje. Fordo je snažno utvrđen i možda će izdržati prvi udar.
Podzemno postrojenje u Natancu biće napadnuto na sličan način, s očekivanim probojem radioaktivnih materija u atmosferu.
Tramp o NATO-u: Mi imamo,,veliki lijepi okean“ koji nas dijeli od problema
Nuklearna elektrana Bušehr, koja se nalazi na površini, biće potpuno uništena — posuda reaktora će biti probijena, jezgro reaktora će se otopiti, a ogromne količine radioaktivnih materijala (cezijum-137, jod-131, stroncijum-90 i plutonijum) biće ispuštene u atmosferu. U zavisnosti od vjetra i vremenskih uslova, radioaktivni oblaci kreću se ka drugim zemljama.
Nebrojeni civili će stradati od radioaktivnog trovanja i teških opekotina. Urodi s fatalnim deformacijama biće prisutni generacijama. Biće stvoreni „nuklearni izbjeglice“. Posledice slične onim u Černobilu natjeraće ljude da napuste svoje domove — zauvijek.
Istraživački reaktor u Teheranu, Nuklearni tehnološki centar u Isfahanu, reaktor na teškoj vodi u Araku, površinsko postrojenje u Natancu i vojni kompleks Parčin nalaze se na tlu ili neposredno iznad zemlje — sve su to objekti koji će biti meta i biće uništeni, bilo nuklearnim, bilo takozvanim konvencionalnim oružjem.
Iran i dalje može da uzvrati
Iranski podzemni raketni sistem je široko rasprostranjen. Suočen s neposrednim uništenjem, Iran će, već pri prvim naznakama napada, istovremeno lansirati više projektila sa brojnih podzemnih lokacija — „kiša raketa“ koja se broji u hiljadama.
Ovi smrtonosni projektili mogu mijenjati putanju i cilj tokom leta, što smanjuje efikasnost čuvenog izraelskog protivraketnog sistema. Dok su izraelske bombe od 2.000 funti, kakve se koriste u Gazi, preciznije, iranski Šehab-3 ima potencijal da nanese daleko veću štetu u širem radijusu izraelskih gradova.
Američke trupe u regionu će platiti cijenu
Desetine hiljada američkih vojnika — iz kopnene vojske, mornarice, vazduhoplovstva, marinaca i svemirskih snaga — raspoređene su unutar dometa iranskih raketa. Njihovi životi nisu ugroženi, osim ako Iran ne bude napadnut.
Iranske rakete kratkog dometa, Fateh-110 i Zolfagar, mogu pogoditi Saudijsku Arabiju. Rakete srednjeg dometa kao što su Šehab-3, Emad, Sedžil i Kadr imaju domet do 2.500 kilometara, što ih dovodi do Izraela. Rakete intermedijarnog dometa mogu pogoditi i do 4.000 kilometara u dubinu istočne i srednje Evrope.
Napad na Iran nije u interesu Sjedinjenih Država
Amerika rizikuje da postane najomraženija zemlja na svijetu — ponovo koristeći nuklearno oružje, bombardujući nuklearna postrojenja i stvarajući radioaktivne posljedice za potencijalno desetine zemalja i desetine miliona ljudi — i rođenih i nerođenih.
Amerika je već decenijama pijun u rukama Netanjahua. Hoće li bogatstvo, životi i bezbjednost naše zemlje ponovo biti žrtvovani zarad agende koja nam donosi samo dugove, a nedužnima širom svijeta — smrt?
Tokom predizborne kampanje, predsjednik Tramp je više puta naglašavao da želi jaku vojsku kako bi izbjegao rat. Ali vojna snaga mora biti praćena diplomatskom snagom. On mora pronaći rješenje koje će spriječiti rat SAD-a s Iranom — bez uplitanja stranih lidera koji djeluju iz ličnih interesa. „Veoma loše stvari“ ne moraju da se dogode — ako dobri ljudi prevagnu.
Ako Amerika baci nuklearnu bombu na Iran, naša zemlja nikada neće pobjeći od posljedica te odluke.
Denis Džon Kučinić je američki političar. Bio je član Predstavničkog doma Sjedinjenih Država iz savezne države Ohajo od 1997. do 2013. godine, a takođe je bio i kandidat za nominaciju Demokratske stranke za predsjednika Sjedinjenih Država 2004. i 2008. godine.
Izvor: Ron Paul Institute
