Piše: Kejtlin Džonston
Prevod: Žurnal
Tokom svog inauguracionog govora, novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država bio je neobično otvoren u priznanju da je Vašington centar neprestano širećeg carstva kojim upravljaju milijarderi plutokrate.
Kako je Džo Lorija istakao za Consortium News, predsjednik Donald Tramp se u svom govoru osvrnuo na „zacrtanu sudbinu“ (manifest destiny) Amerike, rekavši da će se za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata Sjedinjene Države smatrati nacijom koja „širi svoju teritoriju.“
Sa izvjesnom nostalgijom govorio je o prošlosti obilježenoj doseljeničkim kolonijalizmom, koja je stvorila zemlju na račun naroda koji su već tu živjeli, te je obećao da će preuzeti kontrolu nad Panamskim kanalom.
Tramp je ovaj govor održao pred publikom u kojoj su najbogatiji ljudi na svijetu sjedili zajedno sa članovima njegovog kabineta, zauzimajući najbolja mjesta u dvorani. Ilon Mask, Džef Bezos, Mark Zakerberg i izvršni direktor Gugla Sundar Pičai bili su viđeni među prisutnima, zajedno sa zvaničnim članovima nove administracije.
Izraelsko-američka Trampova megadonatorka Mirijam Adelson, koja je, prema Trampovim riječima, tokom njegovog prvog mandata aktivno uticala na oblikovanje američke politike prema Izraelu, sjedila je u društvu bivšeg predsjednika Džoa Bajdena, njegove potpredsjednice Kamale Haris i porodice Klinton na inauguraciji.
Prema izvještajima, u novoj Trampovoj administraciji će na istaknutim funkcijama biti najmanje 13 milijardera.
Kada bi me natjerali da kažem nešto pozitivno o Donaldu Trampu, ovo je vrsta stvari na koju bih ukaazala. On politiku američkog carstva čini mnogo transparentnijim i manje zabašurenom. On skida masku i otkriva nakazno lice ispod nje.
Milijarderi nisu počeli da vladaju Amerikom tek sada kada je Tramp postao predsjednik; ta vladavina odavno traje. Sjedinjene Države nisu odjednom postale carstvo opsjednuto globalnom dominacijom u trenutku kada je Tramp položio zakletvu; to je već odavno tako. Ali nije bilo dozvoljeno da se to otvoreno kaže.
Tramp to, međutim, otvoreno govori. Izgovara „zabranjene istine“ naglas. On je jedini predsjednik koji će se javno hvaliti da su američke trupe u Siriji kako bi zadržale naftu, ili se žaliti što nisu uspjeli da „uzmu“ naftu iz Venecuele. Ili će, bez okolišanja, reći da je kupljen i da njime upravljaju cionistički oligarsi.
Tramp ulaže mnogo manje truda u prikrivanje prave prirode američkog carstva nego što su to radili drugi predsjednici.
Upravo zbog toga su različiti dijelovi neformalne stalne američke vlade godinama imali primjedbe na njegov mandat. Ne zato što on predstavlja prijetnju establišmentu ili zato što ruši „duboku državu“, već zato što ga smatraju lošim upravnikom carstva. Ili ne razumije, ili ga jednostavno nije briga za važnost održavanja fasade pristojnosti na imperijalnoj mašini.
Kada bih mor reći nešto pozitivno o Trampu, to bi bila ta činjenica.
Ono što neki menadžeri američkog carstva kod Trampa ne vole jedina je stvar koja mi se kod njega sviđa: to što on čini američko carstvo manje efikasnim zlom jer manje krije njegove unutrašnje mehanizme. Poklopac motora ostaje podignut sve vrijeme, pokazujući cijelom svijetu kako funkcioniše imperijalna mašina.
Nije da nije bilo dosta „skidanja maske“ i tokom demencijom pometenog haosa Bajdenove administracije. Novi članak u Tajmu pod naslovom „Zašto je Bajdenova pobjeda u Ukrajini bila poraz za Zelenskog“ dobar je primjer toga; u tekstu se citira bivši član Bajdenovog Nacionalnog savjeta za bezbjednost koji kaže da pobjeda Ukrajine nikada nije bila dio plana Bajdenove administracije.
Prvi pasus članka glasi ovako:
„Kada je Rusija napala Ukrajinu prije skoro tri godine, predsjednik Džo Bajden je postavio tri cilja američke politike. Pobjeda Ukrajine nikada nije bila među njima. Fraza koju je Bijela kuća koristila da opiše svoju misiju u to vrijeme — podržavati Ukrajinu ‘koliko god bude potrebno’ — bila je namjerno neodređena. Takođe je postavljala pitanje: Koliko god bude potrebno da se postigne šta?“
„Pobjeda Ukrajine nikada nije bila među njima.“
Pričamo o „skidanju maske“. Odavno je jasno da su Sjedinjene Države gurnule Ukrajinu u rat koji ne može dobiti, sa ciljem da oslabi i preuzme Moskvu, i da su aktivno sabotirale mirovne pregovore u ranim danima rata kako bi ostvarile te ciljeve.
Sada kada je posao obavljen, a dementna marioneta napustila funkciju, konačno čujemo to od samih Bajdenovih saradnika iz njegove administracije.
I naravno, tu je i Gaza, gdje je svijet 15 mjeseci gledao prvi genocid u istoriji uživo, dok su zapadni zvaničnici neprestano iznosili izgovore koji su bili sve manje vjerovatni.
Ako se išta dobro može izroditi iz tog neshvatljivo užasnog košmara, to je da je svima pokazao pravo lice imperije.
Što više ljudi vidi pravo lice imperije, to je manje efikasna njena propaganda, jer propaganda funkcioniše samo ako vjerujete u nju.
Primarna prepreka revolucionarnim promjenama pod zapadnom imperijom jeste činjenica da su njeni građani uspješno indoktrinirani da prihvate status kvo.
Što više ljudi otvori oči pred činjenicom da zemljom upravljaju psihopate koje nas vode u propast na više frontova, bliži smo kolektivnom pokretu ka zdravijem svijetu.
Rad Kejtlin Džonston u potpunosti je podržan od čitalaca, pa ako vam se dopao ovaj tekst, razmislite o tome da ga podijelite, da je pratite na Facebook-u, Twitter-u, Soundcloud-u, YouTube-u ili da joj date donaciju preko Ko-fi-ja, Patreon-a ili Paypal-a. Ako želite da pročitate više, možete kupiti njene knjige. Najbolji način da osigurate da vidite sve što objavi jeste da se pretplatite na njenu listu slanja e-pošte na njenom veb-sajtu ili preko Substack-a, koji će vam slati obavještenja za svaki njen tekst. Za više informacija o tome ko je ona, gdje stoji i šta pokušava postići svojom platformom, kliknite ovdje. Svi radovi su koautorstvo sa njenim američkim suprugom Timom Folijem.
Izvor: CaitlinJohnstone.com.au
