„Dečanske Freske“ su edicija knjiga u izdanju Manastira Visoki Dečani, čiji je cilj da na popularan način predstavi ljepotu dečanskog zidnog slikarstva.
Ove godine u novembru, povodom jubileja – 17 vjekova od održavanja Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, objavljena je prva knjiga iz ove edicije, sa fokusom na freske koje prikazuju scene sa svih vaseljenskih sabora.
U skorijoj budućnosti, planirani su zbornici sa drugim temama dečanskih fresaka.
U nastavku prenosimo uvodnu riječ dečanskog igumana Save iz ove knjige:
Svojom bogatom duhovnom tradicijom i lepotom, manastir Visoki Dečani već sedam vekova svedoči Hrista Svedržitelja, u čiju je slavu manastirski hram 1327. osnovao srpski kralj Stefan Uroš Treći Dečanski (1321–1331). Pored potpuno očuvane romano-gotičke arhitekture i njegovog bogatog kamenog ukrasa, dečanski hram je posebno poznat po najvećoj zbirci autentičnih srednjovekovnih fresaka. Slikane površine (1338–1348) dečanske crkve gotovo su nepregledne. Sve ono što se decenijama u srpskim i vizantijskim hramovima postepeno stvaralo i uvećavalo, razvilo se u Dečanima do neviđenih razmera – ni u jednom srednjovekovnom hramu nije se pojavilo toliko fresaka i nigde istorija hrišćanstva nije prikazana na jednom mestu tako podrobno kao ovde. U preko hiljadu scena, razvrstanih u više od 20 ciklusa, i nekoliko hiljada pojedinačnih figura utkano je iskustvo čitave kasnovizantij ske i srpske srednjovekovne umetnosti.
Budući da od upisa Visokih Dečana na Uneskovu Listu svetske kulturne i prirod ne baštine postoji veliko interesovanje ljubitelja umetnosti iz celog sveta za dečanski freskopis, odlučili smo da svim poštovaocima Dečana, a posebno posetiocima ovog manastira, ponudimo knjige na srpskom i engleskom jeziku koje će na popularan način predstaviti lepotu dečanskog zidnog slikarstva. Edicija sa nazivom „Dečanske freske“, velikim formatom i tekstom svedenim na najosnovnije informacije, daće prostora, često preko čitave stranice ili na dve strane, fotografijama celih scena ili najzanimljivijih detalja dečanskog freskopisa. S obzirom na raznovrsnost tema trebalo bi da edicija sadrži više od 30 knjiga posvećenih Hristu, Bogorodici i naj značajnijim ličnostima i događajima iz hrišćanske tradicije. Ovogodišnji jubilej – 17 vekova od održavanja Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, razlog je da ediciju „Dečanske freske“ započnemo knjigom „Vaseljenski sabori“.
Život Crkve od početka je organizovan na saborni način u zajednici Boga i vernih, te sabori predstavljaju i najviše merilo bogoslovlja i najviši organ crkvenog zakonodavstva, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg uređenja Crkve. Od prvog apostolskog sabora polovinom 1. veka u Jerusalimu, svega nekoliko godina posle Hristovog Vaznesenja, na saborima su donošene odluke koje se tiču vepe, učenja, poretka, bogosluženja, discipline, a koje su bile i ostale obavezne za sve hrišćane, svih vremena, tako da saborske odluke i kanoni čine neotuđivi deo predanja Pravoslavne Crkve.
Vaseljenskih sabora, kao zajedničkih okupljanja i saborovanja svih predstavnika lokalnih crkvenih zajednica, prvojeraraha ili njihovih opunomoćenika iz celoga sveta, sa istoka i zapada, u istoriji Crkve bilo je sedam. Odgovori na pitanja ko je sazivao vaseljenske sabore, kada i zbog čega, dati su ukratko u uvodnim tekstovima đakona Ivice Čairovića pre svakog poglavlja ove knjige.
U Dečanima, u svodovima centralnog broda monumentalne priprate, prikazano je prvih šest vaseljenskih sabora. Svi sabori naslikani su po istom ikonografskom obrascu. Svaki od prikazanih sabora predstavljen je sa po dve scene, tako da ukupno ima dvanaest kompozicija, raspoređenih hronološki od istoka prema zapadu. U prvoj sceni je uvek car koji je sazvao sabor sa glavnim pravoslavnim episkopima naslikanim oko prestola na kojem sedi. Predstavnici pomesnih crkava izobraženi u ovim kompozicijama, kao i njihove titulature, imaju pre svega reprezentativni, a ne dokumentarni karakter čime su istorijska i bogoslovska istina na svodu dečanskog narteksa sažete u liturgijskom smislu. U drugoj sceni predstavljene su uvek dve grupe arhijereja koji stoje jedni naspram drugih. Grupa pravovernih je, po pravilu, naslikana sa nimbovima i Jevanđeljima u rukama. U natpisima na starom srpskom jeziku osim imena careva i episkopa navodi se o kojem je saboru reč, koliko Svetih Otaca mu je prisustvovalo, protiv koje jeresi su se sabrali, a donose se i osnovni podaci o suštini dogmatskih rasprava.
Italijanska državna sekretarka za odbranu posjetila manastir Visoki Dečani
Fotografije u knjizi praćene su kratkim stručnim opisima, s obzirom na to da je cilj ovog popularnog izdanja da široj čitalačkoj publici vizuelno predstavi bogatstvo i lepotu dečanskog freskopisa, bez detaljne naučne analize.
Ovim izdavačkim poduhvatom, kao i drugim aktivnostima našeg monaškog bratstva, sledujemo zavetu Svetog Kralja Stefana, koji nam pri kraju svoje osnivačke po velje manastira Dečani poručuje: „Potrudite se ne samo da se ne razori ili ne oduzme što od moga priloga i dara ovome hramu, nego štaviše da nadopunite ono što nedostaje…“ Osećamo posebnu radost što smo u mogućnosti da taj zavet kojem su sledovali brojni naši prethodnici, ispunimo i sada, u ovo teško vreme, kada kosovsko-metohijske svetinje prolaze po ko zna koji put još jednu Golgotu u svojoj istoriji. Ovim izdanjem podsećamo čitalačku publiku na vrednost i značaj zidnog slikarstva crkve manastira Visoki Dečani i obavezu koju svi mi imamo, da ga što bolje zaštitimo i sačuvamo za buduće generacije, kao svedočanstvo duhovnog i umetničkog stvaralaštva koje je negovano u našim srednjovekovnim manastirima.
Posebnu blagodarnost dugujemo našem arhijereju i ocu, Visokopreosvećenom Arhiepiskopu i Mitropolitu Raško-prizrenskom G. Teodosiju, igumanu manastira Visoki Dečani od 1992. do 2011. godine, na njegovoj podršci i blagoslovu za ovaj značajan poduhvat. Iznad svega uznosimo blagodarnost Gospodu Svedržitelju, koji je molitvama Svetog i blagovernog Kralja srpskog Stefana Dečanskog, osnivača i pokrovitelja dečanske obitelji, sačuvao ovo besceno blago do današnjih vremena kao svedočanstvo ljubavi prema Bogu ktitora, monaha i umetnika koji su nam u nasleđe ostavili svoja dela.
Arhimandrit Sava,
sa bratijom u Hristu
Izvor: Vaseljenski sabor, Dečanske freskse
