Piše: Vuk Bačanović
Na Cetinju je, uoči nove 2026., po najautohtonijem od svih autohtonih crnogorskih kalendara, utvrđena nova metodologija ustanovljavanja porijekla porodice Petrović-Njegoš – svečano, laboratorijski i sa toliko samopouzdanja da bi i sam Darvin zatražio njeno izuzeće iz teorije evolucije. Dakle, okupili se ljudi u Galeriji Centra za kulturu, ne da gledaju umjetničke slike, već hromozome, jer šta su umjetnost i istorija u odnosu na Y-hromozom koji, kako je saopšteno, nikada nigdje nije išao, niti je ikad odnekud došao, nego je tu, pazite, odvajkada, čuči pod Lovćenom i čeka da ga neko konačno otkrije na pres konferenciji.
Izvršni direktor nečega što što se naziva „Crnogorski DNK“, mrtav ozbiljan, saopštava da je DNK analiza potvrdila da Petrovići nisu iz Turske „kako se to do sada vjerovalo“. Fijuuuuu… dobro je, riješena jedna od najvećih misterija čovječanstva: nije Njegoš pao s prorokovog buraka, nego s kamena. Nauka je progovorila, i to jasno: nije Turska, mater joj muslimansku, nego mediteransko-balkansko-antičko-helensko-ilirsko-rimsko-plemensko-brdsko-planinska, a takva nikada i ni u kom slučaju nije mogla zalutati u Tursku – sve je to dokazano u jednom brisu štapića.
Haplogrupa je to. I to ne bilo kakva, nego EV-13, što u prevodu znači:
E – Evo nas
V – Vazda smo tu
13.000 – godina prije Hrista, otprilike, vjerujte mi na riječ.
Vuk Bačanović: Grinč koji je ukrao 25. decembar – dukljanska škola hronologije | Žurnal
Podgrane su tu od antike, od Ilira, od Rimljana, od svih koji su prolazili, ali nekako samo Petovići nisu nikad prošli – oni su bili stacionarni kao stijene, dok su se imperije oko njih, po pravilu, urušavale, vjerovatno zbog toga što nisu otkrile postojanje tako genijalne vladarske kuće sa tako unikatnom haplogrupom.
A onda dolazi kruna izlagalja:
„Ova haplogrupa nikad nije otišla odavde niti je došla niotkud ka nama.“
Poslije ovoga su svi kontraargumenti stjerani u ćošak i osuđeni na smrt. To više nije genetika, to je ontologija. To je hromozom koji nije migrirao, nije se mješao, nije zalutao, nikada mu nije izdat ni jedan pasoš, nikada se nije prenio na „one koji su došli“, ili neke koji nisu odavde. Sjedi, ćuti i traje. Plemenski. Brdsko-planinski. Vječan.
A sada ozbiljno, odnosno, zapitajmo se kako bi funkcionisalo društvo koje bi ovakve tvrdnje uzelo zdravo za gotovo, ugledajući se, naravno, na tretiranje porijekla vladarske porodice. Nije da želim da dajem ideje protagonistima teze o haplogrupi koja „nije došla niotkud ka nama“, već da izrazim ozbiljnu zabrinutost o takvoj mogućnosti, jer je barem sumanutost ona osobina koje nam u Crnoj Gori i šire nikada nije manjkalo.
Ako stvarno prihvatimo da je pripadnost naciji ili etničkoj grupi – koja je, da podsjetimo, prevashodno socijalna, istorijska i politička kategorija – stvar hromozoma, onda više nije važno šta govoriš, u šta vjeruješ, u kojoj kulturi si odrastao, nego šta ti kaže Y-hromozom kad ga upitaš: „Jesam li ja naš ili njihov?“
Dokle bi to dovelo?
Do posebnih škola:
– škola za I2a,
– škola za E-V13,
– integrativna nastava za R1a i R1b (ali odvojeni ulaz, da se različita porijekla ne pomiješaju).
Do kafića:
– „Kod starosjedioca“ (ulaz samo uz dokaz o haplogrupi),
– „Haplo-bar Balkan Deep Roots“,
– „Autochthon Lounge – no migrants since Neolithic“.
Do parkova:
– dječije igralište za „brdsko-planinske haplogrupe“,
– klupice za „one što su došli u VI vijeku“, ili, još gore „iz Turske“.
– i, naravno, jedan mali, zađubreni park za „neautohtone“, negdje uz lokalnu deponiju.
I sve to, pazi sad paradoksa nad paradoksima, ne dolazi od nekih transparentnih ludaka sa kapuljačama i bakljama, nego od samoproklamovanih građanskih, progresivnih, antifašističkih krugova, koji su nam upravo otkrili novu, laboratorijski sterilnu eugeniku. Nećemo mi više reći da je neko „niža rasa“, ne, ne – mi ćemo uljudno saopštiti da je „genetički neautohton“. I to zvuči tako kulturno, skoro evropski.
Vuk Bačanović: Ako su dželati krstonosni mučenici — šta smo onda mi? | Žurnal
Poslije priče o srpskom krindžu koji je ukrao crnogorski Božić kako bi uništio milenijumsku crnogorsku tradiciju odanosti 25. decembru, ovo je, bez konkurencije, druga najluđa izvala u regionalnoj disciplini: Kako biti antifašista, građanista i rasni eugeničar tipa doktora Mengelea u isto vrijeme.
Ukratko, radi se o novogodišnjoj čestitci. Za novu 1941.
Zbog toga je i ovo, vjerovali ili ne, novogodišnji tekst.
I kad već jeste novogodišnji: čitaocima želim sve najbolje u godini koja dolazi — zdravlja, mira, sreće, sitnih radosti i velikih olakšanja. A iznad svega, što manje ovakve bespameti: što manje galerijskih pres-konferencija na temu „ko je odnekle došao“, što manje epruveta kao zamjene za istoriju i tradiciju, što manje hromozoma kao argumenta u političkoj raspravi i što manje laboratorijskog moralizma koji ljudska bića demonski dijeli na „autohtone“ i „neautohtone“.
