Piše: Bojan Petković
Konačno, odoše. Konačno ćemo se vratiti svakodnevnim životima i borbi za preživljavanje. Jutros Srbin i Bošnjak dva najbolja prijatelja ponovo zajedno na bratunačkoj pijaci prodaju voće i povrće, pričaju o finalu EP u fudbalu.
Svake godine u julu naši životi na par dana postaju fokus regionalne i svjetske javnosti. Ove godine na nasu nesreću, tenzije traju od aprila, kada se saznalo za Rezoluciju o Srebrenici u UN.
Mjesecima, politički manipulatori, lešinare nad kostima naših najmilijih. Koriste ih kao statistiku u prepucavanju čije su žrtve veće, brojnije i bitnije.
Od 10. do 13. jula svake godine, „veliki“ Bošnjaci i Srbi koji zive u etnički čistim sredinama u BiH Srbiji i inostranstvu dođu u Srebrenicu i Bratunac da svojim ponašanjem unose razdor među lokalno stanovništvo.
Stojim na semaforu, a iz bijesnog auta njemačkih registarskih tabli, idiot psuje srpsku majku starijem čovjeku koji mirno čeka da pređe ulicu. Pritrčavaju policajci, a iz auta izlaze njih petorica i kreće tenzija. Jaki su u čoporu. U marketu mladić od 20 godina, sa sarajevskim naglaskom, maltretira radnicu da mu isječe 5 lubenica jer k’o biva nijedna koja mu se ponudila i rasjekla nije dobra.
Traži se incident.
Balavac iz Beograda koji je u šorcu za kupanje i četničkim obilježijima na majici došao u crkvu da kao oda počast srpskim žrtvama, pali svijeću i pita svog domaćina, gdje u Bratuncu žive Turci da ode da im otpjeva pjesmicu.
Nije on došao da žali Srbe nego da traži belaj.
Dođu da nas uvjeravaju da ne možemo disati isti vazduh sa Bošnjacima, a mi eklatantan primjer da se može i mora. Narod gleda i čudi se.
Na svu sreću otišli su. Život, tačnije životarenje može da se nastavi.
Da je svako od njih u Srebrenicu i Bratunac umjesto želje za problemom donio neku donaciju, otvorio radno mjesto, puno bi više pomoglo i Srbima i Bošnjacima.
U Srebrenici je prije par dana zatvorena jedina knjižara. Tamo zanoći maksimalno 1000 ljudi. Grad duhova.
U Bratuncu u sred ljetnje sezone ljudi koji su došli da na Drini provedu par dana odmora, ne mogu da nađu smještaj, a iz Bratunca, autobusom ne mogu ni do Srebrenice, a kamoli negdje dalje.
Lagano izumiremo, a političari i provokatori sa strane dođu da nas koriste za prikupljanje političkih poena.
Bagro, gadite mi se, idite što dalje. Naše najmilije pod zemljom ostavite na miru, sami se gušite u svom blatu.
Ako nećete da nam pomognete, budite bar mali ljudi pa nemojte odmagati. Mi nismo samo groblja i mezarja pogodna za fotografisanje mi smo ljudi željni normalnog prosperitetnog života baš kao i vi.
