Piše: Ranko Rajković
Bojkot trgovinskih lanaca može se nazvati prvim i istinskim pokretom otpora u Crnoj Gori dvadeset prvog vijeka. S njime se konačno u našem narodu probudila iskrica slobodarskog duha. U teško ustajalom vazduhu pokret potrošača je izazvao prve varnice. Doduše bez ikakvog rizika. Za tu opštenarodnu pobunicu još niko ne plaća cijenu. Ohrabrujuće je što se izostanak kupaca u marketima Volija, Lakovića, Ideje, Arome još uvijek ne povezuje ni sa patriotizmom ni sa izdajstvom. Nema podjela koje su tako svojstvene, poželjne i neophodne formiranju crnogorskog identiteta.
Pokretu otpora trgovačkim lancima za sada se ne pripisuje ni proevropsko ni antievropsko ponašanje. Ni strane ambasade u Podgorici još se ne izjašnjavaju može li pokret otpora trgovačkim lancima biti njihov politički partner.
Ovaj nazovimo ga sedmodnevni ustanak za sada pripada žanru kratkometražnog filma. Imajući u vidu da smo o mnogim istorijskim epizodama snimali dugometražne filmove ne budimo podozrivi ni prema ovoj kratkometražnoj formi koja je u toku.
Ipak se s razlogom vredi zapitati koliko će dugo ovaj dašak slobode potrajati. Kao prvo da li će pokret otpora trgovačkim lancima odoljeti sniženoj robi kojoj ističu rokovi trajanja širom Crne Gore?
Poznato je da naš narod ne zazire od bajate robe. Štaviše privržen joj je. Politika je najbolji dokaz za to. Određene političke stranke u Crnoj Gori su toliko stare da im je odavno istakao rok trajanja. S protokom vremena te političke stranke bivaju sve štetnije i otrovnije. Njihovi glasači-potrošači ne mare za to. Druga vrsta političkih stranaka u Crnoj Gori formirana je od par ekselans pokvarene robe. Te su stranke zahvaljujući koalicionim sporazumima decenijama participirale u vlasti iako nijesu izlazile na izbore. Postoji i treća grupa stranaka koje su se osnivale poradi karnevalskih zabava i političkog šarenila. Rađale su se i nestajale kao baloni od sapunice.
U stilu moćnih trgovačkih lanaca najstarija politička stranka u Crnoj Gori tvrdi da je i dalje najjača i da baš u sadašnjem vremenu ima najbolju ponudu i najveće povjerenje potrošača. Sa svog juče održanog kongresa su nam poručili da će sa njima na vlasti crnogorska domaćinstva profitirati. Kada im spomenete kokain u kontejnerima banana, švercovane cigarete u kontejnerima luke Bar, krađe dokaza iz sudskih depoa, naručena ubistava po ulicama crnogorskih gradova, podmićenu policiju i sudstvo sležu ramenima kao da ih se to nimalo ne dotiče. Papagajski ponavljaju “Neka institucije sistema rade svoj posao”. Razumnoj Crnoj Gori je kristalno jasno da su upravo institucije koje je ta stranka formirala omogućile utemeljenje, opstanak i konsolidaciju organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori.
Obrni okreni situacija na Crnogorskom političkom tržištu je slična onoj koja vlada među trgovačkim lancima.
Da li je prebogatim i pred zakonom diskreditovanim ljudima stalo da država ostvari dobre rezultate i da njeni građani budu zadovoljni. Apsolutno ne!
Zašto?
Zato što bi to išlo na njihovu ličnu štetu.
Poslednja politička dešavanja upućuju da će se par korporacija i dalje dogovarati kako da zadrže monopole u Crnoj Gori. Zahvaljujući njima na crnogorskom tržištu će se pojavljivati sve više i više bofl robe i s punim pravom nezadovoljnih građana- potrošača.
U tajnim savezima i dogovorima bofl robi će se podizati cijena. Bofl roba će se sve češće brendirati nacionalizmom. Nacionalizmi će se kombinovati sa pričama o ugroženoj državnosti, pogaženim ljudskim pravima, borbom za identitet, jezik, kulturu.
U Crnoj Gori političke stranke djeluju kao pojačivači ukusa. Prosto rečeno njihova politika je ravna aditivu. Dejstvo tog aditiva uništilo je kod ukupnog društva prirodne osjećaje za moral, pravdu, civilizovanost, ljudskost.
Možda su mlade i neiskusne političke stranke zaista bile spremne da mijenjaju na bolje crnogorsko društvo poslije avgustovskih izbora 2020. godine. Nažalost brzo su se posvađali. Predsjednik države se mimoišao sa premijerom države, a onda se to prenijelo po dubini. Planuli su sukobi oko funkcija, naimenovanja, kontrole resursa.
Iz jedne izuzetno korisne društvene akcije koja je najavljivala dugo sanjane političke promjene u Crnoj Gori pobjednici izbora iz 2020. godine okrenuli su se povoljnostima koje je donijela Skupštinska trgovina. Promovisali su akcijska sniženja. Povećali su i pojeftinili broj funkcionerskih mjesta. Koalicionim partnerima što bi narod rekao zinule su guzice na akcijske popuste. Požurili su da ih iskoriste.
Takav haos na političkom tržištu pokušava da zloupotrijebi prekaljena politička stranka kojoj je odavno istekao rok upotrebe. Ovih dana obavještavaju javnost da raspolažu novim proizvodima (mladim kadrovima) sa aditivima, konzervansima i vještačkim zaslađivačima koji mogu pomoći ozdravljenju one iste Crne Gore koju je ta ista stranka dovela do truljenja tokom svoje trodecenijske vladavine. Čak su iz svoga skladišta izvukli dotrajalu i rashodovanu robu i proglasile je počasnom robom. Za pretpostaviti je da iza njihove počasne robe stoji enormno veliki kapital povezan kako sa domaćim tako i sa stranim trgovačkim lancima.
Mogu li glasači najdugovječnije partije u Crnoj Gori makar nešto naučiti od slobodarskog pokreta koji bojkotuje trgovačke lance u Crnoj Gori?