Piše: Anita Janković Rečević
Milioni djece širom svijeta žrtve su trgovine ljudima, primorani na težak i očajan život. Nažalost, to nije nepoznanica jer je na tu tematiku snimljeno more dokumentarnih fimova i još više ispisano novinskih članaka.
Problem postoji decenijama, ako ne i vijekovima i o tome smo svi slušali i gledali, ali uvijek misleći da se to dešava negdje daleko.
Da su takve muke i teške sudbine rezervisane isključivo za djecu iz Indije, Indonezije, Brazila, brojnih afričkih zemalja, pa čak i Albanije, ali malo ko je mislio da tako nešto postoji i kod nas.
Slučaj iz brčanskog naselja Ivici, gdje je u utorak pronađeno 31 dijete, za koje se sumnja da su žrtve trgovine djecom, otvorio je oči javnosti i pokazao da se takve kriminalne radnje ipak ne dešavaju samo u filmovima i miljama daleko, nego da su itekako prisutne i na našoj teritoriji.
I to naočigled mnogih koji su izabrali da ćute.
Farmaceutska industrija, placebo i depresija: Istraživanja profesora Kirša
Dosadašnja zvanična istraga nije otkrila mnogo, ali navodno su brojni mještani tog naselja znali za „kuću strave“, ali su smatrali da je u pitanju privatni vrtić. Pojedine komšije u svojim izjavama praktično pa normalizuju cijelu priču tvrdeći da su djeca u toj kući praktično odgajana, da je žena koja ih je čuvala bila privržena njima, da mališani nisu maltretirani, zapušteni i slično,iznoseći nebulozne tvrdnje da su u kući čuvana i djeca političara.
Sve izrečeno trebalo bi dodatno da zabrine građane BiH koji ozbiljno treba da se zapitaju u šta se to pretvara naše društvo.
Da li su ljudi postali do te mjere otuđeni da ni teške dječje sudbine ne mogu probuditi mrvu empatije. Jer ako je neko znao, pa makar i jedan komšija, da djeca tu borave bez roditelja, kako je moguće da nisu posumnjali na trgovinu ljudima i sve prijavili policiji. Jer nije tu u pitanju jedno, dvoje, pa i petoro djece. Nego desetine. U konkretnom slučaju njih 31. Potpuno je suludo i besmisleno da se u neuslovnom objektu nalaze desetine djece i da neko priča priču kako je smatrao da je to vrtić.
Alarm dodatno pale navodi da su određene sumnje i prijave postojale još 2018. godine, ali da niko nije reagovao. Za sedam godina kroz kuću strave vjerovatno je prošlo stotine djece potpuno neopaženo, njihova sudbina vjerovatno će ostati tajna. Malo je vjerovatno će se sudbine tih mališana ikada biti objelodanjene, da će se saznati gdje su završila i kojim kanalima. Krijumčari će, kao što su brojni dosadašnji slučajevi pokazali, zametnuti svaki trag i vrh ledenog brijega neće se otopiti. Ali je važno da odgovorni, makar oni iz BiH, budu kažnjeni kako bismo ovakve slučajeve gledali samo na filmskom platu, ne u stvarnosti i neposrednoj blizini.
Nemili događaj iz Brčkog mora biti poziv za buđenje kompletne zajednice, izgradnju sigurnijeg i humanijeg društva. Dječje ropstvo u 21. vijeku ne smije biti opcija.
Izvor: Glas Srpske
