„Dičite se tolikim intelektualcima, a u praksi ništa kulturnije ne rešavate pitanja iz prošlosti od nas iz Srbije,“ piše nam čitalac iz Beograda.
Piše: Aleksandar Živković
Ljetnja akcija Žurnala bliži se kraju, za Listu najznatnijih Crnogoraca druge polovine XX vijeka i dalje stižu predlozi, ali čitaoci sve više komentarišu aktuelna zbivanja u Crnoj Gori.
Čitalac koga smo citirali u podnaslovu, smatra da bi Crna Gora mogla, kao i Slovenija, da prebroji i popiše ratne i poratne vojne i civilne žrtve, bez velikih tenzija do kojih lako dođe kada se čitava stvar „kulture sjećanja“ svede samo na glorifikaciju pojedinih ličnosti. Srećom takve inicijative postoje i u Crnoj Gori , pa i pozitivni odgovori na njih iz crnogorske vlade. Pitanje je samo koliko je vremena potrebno da se okonča takav posao. Tek nedavno je urađen popis ratnih i civilnih žrtava Crne Gore 1914-1918. godine uključujući i poratne zelenaške i bjelaške žrtve.
Dragiša Ivanović i Veselin Šijaković
U redakciju su pristigli odvojeni predlozi za dva, teško može biti ideološki suprotstavljenija Crnogorca, komesara Pete proleterske, narodnog heroja i rektora Beogradskog univerziteta, Dragišu Ivanovića, i nosioca Obilića medalje Jugoslovenske vojske u Otadžbini, osvetnika Šumarica, Veselina Šijakovića. Njihov uticaj u poslijeratnom periodu pokazuje do kakvih je promjena u društvu dolazilo. Jedan od najuticajnijih profesora beogradskih do početka osamdesetih godina prošlog vijeka, drugi u zapećku istorije, upravo do tih godina. Sudili o njima kako nam drago, jasno je da je obojici uloga u ratu predodredila mjesto u potonjoj istoriji.
Aleksandar Živković: Šetalištem Tupe Vukotića, uz Peđu Isusa
Mada nijesu imali direktne ratne okršaje, blizu je pameti, da se i danas „ne bi pomirili“. Ima, inače, nečeg zazornog u našim pokušajima da „mirimo pokojnike“. Sa druge strane, neophodno je da njihovo potomstvo živi, koliko ponosno na đedove, toliko i svjesno žrtve onih drugih, razvijajući društvo empatije i pijeteta. Preduslov za to su temeljna, razumije se: nenavijačka, istorijska istraživanja. Danas djeluje da Crna Gora nema ni atmosferu ni infrastrukturu potrebnu za takva istraživanja. No, kao što piše čitalac iz Beograda, Slovenija je blizu.
Ostali predlozi koji su stigli u Redakciju
Navodim ih azbučnim redom:
- Milosav Babović – rusista
- Pavle Bulatović – političar
- Ratko Božović – kulturolog
- Veselin Vujović – proslavljeni rukometaš
- Novo Vuković – teoretičar književnosti za djecu
- Ljubomir Durković Jakšić – istoričar
- Veselin Đuranović – političar
- Radivoje Lola Đukić – komediograf, začetnik zabavnog programa televizije
- Radovan Zogović – revolucionar i književnik
- Simeon (Zloković) – episkop gornjokarlovački (1951-1990)
- Božidar Bonja Ivanović – prvi šahovski velemajstor
- prota Vaso Ivošević – plodan crkveni publicista
- Darinka Jevrić – pjesnikinja
- Iso Mahmutović – jedini odbio da ruši Kapelu na Lovćenu
- Svetozar Marović – političar
- Vuko Pavićević – filosof (etika) i sociolog (sociologija religije)
- Ranko Radović – arhitekta
- Dragan Uskoković – dramski pisac („Čegović“) i humorista
- Branko Filipović Filo – slikar enformelista
- Akademik Branislav Šoškić – ekonomista.
Razgovor u Ulici Stojana Cerovića
(Ne onog iz Vremena, on još nema ulicu, nego onog iz Slobodne misli.)
Ti si dobio ime po Uljanovu, bratu. (Kakav Makedonski?) Kod nas – Šaša – može bit samo po Karađorđeviću ili po Uljanovu, trećega nema. Zdravo ti bilo, ali opasno ime. Ti si po tom Uljanovu, obješenom. Nije ni onaj drugi proša s anđelima.
Opet ti – Makedonski!? Oklen makedonski kod nas? Uljanov, pa što ti je, to ti je.
Sugestije za Listu šaljite na:
