Piše: Aleksandar Živković
Lista je subjektivna kao i svako takvo poređenje u okviru „medijske ljetnje šeme“. Ipak, njom se ukazuje da već postoji relativna vremenska distanca u odnosu na drugu polovinu dvadesetog vijeka koja omogućava ovakvo procjenjivanje, uvijek nezahvalno.
Kriterijum je bio kulturno-istorijski i politički uticaj navedenih ličnosti u tom vremenu. Zbog toga je sigurno naneta „šteta“ brojnim naučnicima, tehničarima, ljekarima iz epohe. Možda bude ispravljena nekom drugom prilikom.
Nekako je ispalo da na listi nema Crnogorki. Bio je to muški vijek i u drugoj svojoj polovini.
Redosljed je namjeran i vrlo značajan autoru ove liste.
Cilj liste je, ne krijem, da se izazove polemika koja bi pomogla, vjerujem, stvaranju preciznije, šire, i svakako objektivnije slike uticaja pojedinih ličnosti na kulturno-političke prilike u novijoj istoriji Crne Gore.
1. Petar II Petrović Njegoš – u drugoj polovini dvadesetog vijeka svaka crnogorska kuća imala je njegovu sliku. Onu u crnogorskoj robi koju je on i osmislio. I pored zamjerki pojedinih stručnjaka na tadašnju produkciju, druga polovina dvadesetog vijeka bila je zlatno doba njegošologije. I sudbina praha oca poezije obilježila je istoriju Crne Gore ovog perioda.
2. Milovan Đilas – najznačajniji i u svijetu najpriznatiji političko-sociološki um tog perioda. Vrstan književnik.
3. Živko Nikolić – najbolje oslikao društvo i mentalitet svog vremena. Sad više ne smiju da mu se ne smiju, ali bi malo da ga poprave. Kao autor velikih dokumentarnih filmova i dalje nepoznat široj publici.
4. Patrijarh Gavrilo Dožić – povratkom iz ropstva u komunističku Jugoslaviju sačuvao Crkvu u Crnoj Gori, zemlji koja je prisilno bila najateizovanija poslije Albanije. Njemu uz rame stoji mitropolit Danilo Dajković.
5. Radovan Bećirović – sačuvao gusle.
6. Vlado Dapčević – najveći politički zatvorenik.
7. Jovo Kapičić – politički i finansijski gospodar Crne Gore. Po svjedočenju Vlada Dapčevića, pobjegao iz Bitke na Pljevljima. Poslije postao „Lovćenski vitez“. Osnovao Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
8. Mihailo Lalić – najznačajniji prozni pisac.
9. Matija Bećković – najznačajniji epski pjesnik i humorista.
10. Ranko Jovović – najznačajni liričar uz Stevana Raičkovića. Žao mi je što ovim izborom pravim izvjesnu nepravdu, popularnijem Vitu Nikoliću.
11. Dado Đurić – najznačajniji slikar.
12. 13. Akademici Mihailo Stevanović i Mitar Pešikan – najznačajniji lingvisti.
14. 15. Niko S. Martinović i Gligor Stanojević – najznačajni istoričari. Uz njih kao svestran kulturni radnik svakako stoji Risto J. Dragićević. U istoriografiji „novijeg doba“ nezaobilazan je Novica Rakočević.
16. Mitropolit Amfilohije Radović – valjda najveći hrišćanski misionar 20. vijeka.
17. Boro Krivokapić – najtalentovaniji novinar. Ostao mu je dug, vidi 18.
18. Dejo Savićević – Bog fudbala.
19. Veljko Mićunović – najznačajniji diplomata. Smio Brozu u brk da skreše kada bi ovaj interese lične promocije suprotstavljao jugoslovenskim interesima.
20. Ćano Koprivica – najznačajniji privrednik.
Aleksandar Živković: Šetalištem Tupe Vukotića, uz Peđu Isusa
21. Veljko Milatović – ubio Krsta Zrnovog Popovića, da bi kasnije postao najznačajniji crnogorski političar u doba „federiranja federacije“. Završio kao mudrac čuvajući koze.
22. Kiro Radović – tribun i Sokrat u isti mah. Pretpostavljam ga najznatnijem filozofskom umu, Slobodanu Tomoviću.
23. Miodrag Bulatović – Šeherezada.
24. Milo Đukanović – došao na „srpskom talasu“, izvršio socijalnu „tranziciju“ zemlje. Oslobodio crkvu. Kasnije htio da je podjarmi.
25. Dr Todor Bakoč – teorijski i praktično najbolji crnogorski psihijatar tog doba.
Ogroman je, jasno, bio uticaj Josipa Broza Tita, koga su Crnogorci „usvojili“, i, kasnije, Slobodana Miloševića, ali, čini mi se, razmatranje njihovih uticaja prevazilazi okvire „ljetnje medijske šeme“.
