Tokom 2023. godine konzumirali smo žestoke polemike, optužbe i kampanje političkih partija. Zatim smo na raspisanim izborima glasali za političke partije. Na samom kraju godine organizovali smo popis stanovništva.
Ako ovakav slijed događaja uporedimo s obrokom kao neizostavnim dijelom svakodnevnice dolazimo do zaključka da nam je 2023. godina servirala prvo predjelo, potom glavno jelo i da nas čeka još samo dezert u vidu rezultata popisa stanovništva.
Uskoro ćemo saznati i odnose sastojaka u tom dezertu odnosno popisnoj torti. Biće izraženi u tačnoj gramaži (procentima) baš kao u pravim poslastičarskim receptima. Vidjećemo ko će i sa kolikim udjelom učestvovati u podjeli kolača koji smo zajednički zamijesili.
No i prije obelodanjivanja sastava torte koju će nam servirati popis stanovništva najviše ćemo se baviti onom trešnjicom na njenom vrhu. Ta trešnjica na vrhu popisne torte je jezik kojim se govori u Crnoj Gori.
I bez popisa stanovništva jezik je prava poslastica. Jezik je važan u svim oblastima života. Jezik je bitna odlika svakog živog stvora u svijetu njegovog bitisanja i gole egzistencije. Prepoznavanja i zbližavanja po jeziku i jezičkoj kulturi šlag su na torti u međuljudskim odnosima.
Jezik kao dezert povezan je još sa nečim i to ne samo jezički (slogovno) već i suštinski. Jezički dezert je kompatibilan i sa dezerterima i sa dobrovoljcima. Evo na koji način.
Jedan od prethodnih popisa stanovništva dokazao je uzajamnost dezertera i dobrovoljaca po pitanjima izjašnjavanja o govornom jeziku u novoj Crnoj Gori. Stara Crna Gora nije imala taj problem. Ispostavilo se da je u novoj Crnoj Gori broj dezertera iz srpskog (srpsko-hrvatskog) jezika u direktnoj vezi sa brojem dobrovoljaca u crnogorskom jeziku. Možemo reći da je slično načelo vladalo i u ostalim republikama bivše, zajedničke nam države.
U doba DPS totalitarizma moglo se uticati na stanje jezičkog fronta koji je partija naslednica Saveza komunista otvorila posred jedinstvenog jezika razvrstavajući ga na dvije suprostavljane strane, srpske i crnogorske govornike.
U državnim organima i među korisnicima budžeta, a takvih je preko 50% vlastodršci su mogli sprovesti prisilnu mobilizaciju i popuniti prorijeđene redove novouspostavljenog crnogorskog jezika. Išlo se toliko daleko da su se davali otkazi onima koji se nijesu odazvali jezičkoj mobilizaciji. Sjetite se slučaja nikšićkih profesora i otkaza koji su im ekspresno uručeni.
Tokom procesa jezičke mobilizacije primjenjivane su i kazne i nagrade i ucjene i prepariranje javnog mnjenja.
Padom DPS-a započetom procesu jezičke agitacije i regrutacije oduzete su institucionalne moći. Pogubili su se i zadaci ljudi zaduženih za jezičke dezertere i jezičke dobrovoljce.
Da li je broj dezertera iz srpskog jezika manji od broja dobrovoljaca u crnogorskom jeziku pokazaće nam popis stanovništva.
Mnogo važnije od toga je to što će se na ovom popisu stanovništvo Crne Gore bez straha izjasniti kojim jezikom govori. I predsjednik Crne Gore je svojom javnim nastupom i ličnim primjerom afirmisao slobodu izjašnjavanja po pitanju jezika, nacije, vjere, za što mu treba odati priznanje.
Tokom narednih 10 godina, sve do novog popisa stanovništva, marketinške agencije će imati dovoljno vremena da usavrše svoje strategije ubjeđivanja na polju jezičkog regrutovanja.
Da li će se na sledećem popisu stanovništva poklonici četvoroimenog jezika poslužiti plakatom nalik onome kojim je Ujka Sem pozivao mlade amerikance u američku vojsku. Naime tokom Prvog svjetskog rata, širom Amerike dijeljen je portret Ujka Sema sa porukom: Želim te u američkoj vojsci. Plakat je korišćen za što uspješniju regrutaciju.
Vidjećemo hoće li se na budućem jezičkom frontu pojaviti slični plakati i slogani. Kod jednih bi plakat mogao biti u smislu „Oprešan si nam u crnogorskom jeziku“ a kod drugih u vidu starog slogana „Srpski pišem i zborim“
Do objavljivanja rezultata popisa stanovništva dovoljno je prisjetiti se samo imena jednog djela čuvenog njemačkog filozofa Artura Šopenhauera. To djelo nosi naslov „Svet kao volja i predstava“. I mi bi popisne rezultate „kao volju i predstavu“ trebali bukvalno primijeniti na buduću jezičku i kulturnu politiku.
Dakle, u našem jezičkom svijetu postoji samosaznavanje volje i za srpskim i za crnogorskim jezikom. Naša predstava svijeta mora ispratiti tako iskazane volje. Ukoliko se na popisu stanovništva pokaže da su brojevi to jest volje da se govori srpskim jezikom i da se govori crnogorskim jezikom procentualno bliski onda i tretmani oba jezika u Ustavu moraju biti predstavljeni na istinit način.
Jezici moraju u svemu postati društveno ravnopravni.
U najvišem državnom interesu je da i jezičke kulture i jezičke lektire i nastavni programi u obrazovnom sistemu Crne Gore što prije i što iskrenije dobiju apsolutno ravnopravan status.
