Piše: Aleksandar Živković
Poslije objavljivanja materijala Sibel Edmons o vezama UN zvaničnika i Epstina na našem portalu; materijala u kome posebno mjesto zauzima figura namjesnika Balkana i organizatora nezavisnosti Crne Gore – Miroslava Lajčaka, postavlja se pitanje sadašnje i buduće interpretacije naše nedavne prošlosti.
Podsjetimo, Edmonsova piše: „Tokom našeg izvještaja uživo govorila sam o tome kako su na internetu uklonjeni, odnosno očišćeni, svi detalji o Lajčakovom radu u Ujedinjenim nacijama od 1999. do 2001. godine. Imam dva izvora koja su potvrdila da je Lajčak u vrijeme afere oko trgovine ljudima u seksualne svrhe u sklopu skandala UN–DynCorp bio redovno prisutan na terenu, u Bosni i na Kosovu.
Aleksandar Živković: Slobodan Milošević i Srpska pravoslavna crkva
To je upravo razdoblje u kojem je Epstin bio veoma aktivan na tom području. U takozvanom „objavljivanju dokumenata“ materijali i podaci o tom ključnom periodu bili su cenzurisani, a početak odnosa između ove dvojice, kao i stvarne razmjere te veze, lažno su prikazani.“ *
Može li se poslije ovoga, sve ono što je Lajčak uradio za „evropsku stvar“ na Kosovu i Metohiji, Bosni i Hercegovini- i ovdje nas najviše zanima – Crnoj Gori, posmatrati kao stvar neke diplomatije i „visoke politike“, ili sve to treba sagledati u kontekstu seksualno predatorskog života elite „međunarodne zajednice“.
U Crnoj Gori za sada se ne čuju glasovi koji bi zemlju i njenu državnost ogradili od takvih „kumova“. To ćutanje govori da je Đukanovićeva Crna Gora u glavama sadanjih medijskih poslenika još uvijek veća vrijednost i da je, Bog bi znao zbog čega i kako, starija i prešnija od sve crnogorske istorije.
Tako je za sada, ali koliko god se trudili da zabijemo glavu u pijesak, ne može ostati zadugo. Kratka istorije tzv. nezavisnosti po Lajčakovom blagoslovu i Milovom modelu moraće da se mijenja. U tom procesu Crna Gora može samo da izgubi sadašnji život pod sramotnom maramom.
