Kada su već u modi savjetnici iz Agrama, zašto ne bismo poslušali pokojnog Igora Mandića i legalizovali seksualni rad?
Piše: Aleksandar Živković
Dvije vijesti zaprijetile su da zatalasaju aktuelnu crnogorsku bonacu (Miša Đurković): prva je da je vlasnik Bemaksa, Ivan Ubović, najbogatiji Crnogorac sa skoro 431 milionom evra; a druga, da nam je Crna Gora deseta u Evropi po broju registrovanih profila za prostituciju.
Ako ni prva vijest nije bez nekog seksa, druga jeste, na prvi pogled, sva iz one rabote, no, biće, da i tu ima nekog kapital-odnosa. Skeptici su se, čitajući ove vijesti, odmah zapitali: zar nema bogatijih Crnogoraca od g. Ubovića? I zar smo tek deseti u Evropi po kurvarluku? Može biti da imamo i veće rezultate u ovim privrednim granama, ali se skepticima nikako ne može dokazati da je za svaki rezultat potrebna neka metodologija. Tako ni svjetske liste bogatstava nikada ne dosegnu do Rotšildovih, a i obim prostituisanja u jednom društvu nije lako mjeriti.
Treba da budemo blagodarni novinarima RTV Podgorice što su „prebrojali eskort profile na jednom od dostupnih sajtova za prostituciju“. Tako su ustanovili da je u Crnoj Gori registrovano 1356 „eskort profila“. Najveći broj u Podgorici 748, zatim u Budvi 439, dok je u Tivtu aktivno 102 profila. Primjećujemo da bi u primorskim mjestima, eskort radnici, da imaju pravo glasa, činili respektabilne izborne liste. Ali nemaju svi biračko pravo, jer su među njima radnice, radnici i trans-osobe, sa skoro svih strana svijeta. Ima naravno i dosta domaće čeljadi, najviše između 21. i 29. godine života, i mi se zbog te činjenice ovdje nećemo zgražavati. Kao ni oko podatka da su neke/i u „agencijskoj ponudi“, a neke/i, navodno, na „slobodnom tržištu“. Cijene se kreću od nekoliko stotina evra po satu, pa naviše. To su informacije.
Komentarisali su ih, kao što je red, kriminolozi i socijalni radnici. I najviše su zabrinuti zbog ovih pojava: izbor prostitucije kao profesije uvijek je socijalno determinisan, a sama profesija – zanat najstariji – teško se može razdvojiti od trgovine ljudima.
Aleksandar Živković: Realistički katolički dogmata – intervju kardinala Nemeta novom NIN-u
Šta onda činiti? Da li zbilja legalizovati seksualni rad kako je još u staroj Jugoslaviji predlagao vječiti liberal, Igor Mandić? Ima to svojih prednosti za seksualne radnice, država ubira porez, a eto i nama novog Amsterdama u nekom Porto leglu! Ili ekološka država treba da ima neki originalniji pristup zadovoljavanju seksualnih potreba svojih građana i građanki, kao i stranih gostiju? Ili da savjesni građani, kako predlaže jedan sudski vještak, sve te rabote odmah prijave Upravi policije?
Kada bi mi neko povjerovao da sam eskort, ja bih sam sebe prijavio, samo da to imam i napismeno od države! U mojim godinama i to je nešto.
Šalu na stranu, seksualna privreda početkom godine je i u Crnoj Gori zakucala na vrata ministra finansija, možda i samog premijera. I to zajedno sa Bemaksom.
