Piše: Aleksandar Živković
U Božićnom razgovoru za novi broj NIN-a od 18.12.2025. kardinal i nadbiskup beogradski Ladislav Nemet izneo je pretežno poznate stavove o mogućoj poseti pape Srbiji. Za čitav pravoslavni svet, međutim, čini se zanimljivijim kako ga blizak saradnik pape vidi. Nad tim bi umišljene veličine u dijalogu s katolicima trebalo da se zamisle.
U svojoj bogatoj karijeri kardinal Ladislav Nemet bio je i profesor rimokatoličke dogmatike. Dobro su mu poznati dogmatski sporovi katolika i pravoslavnih, čak je rekao u intervjuu „Balkan magazinu“ pre nego što je postao kardinal, da bi katolici trebalo da se odreknu „filokve“ u Simvolu veru, kao nepotrebnog, istorijom uslovljenog dodatka. Sada, posle čitanja nepromenjenog Simvola vera od pape u Nikeji (Izniku), čitaocima Života Crkve, mogu da budu interesantni neki drugi aspekti božićnog intervjua kardinala Nemeta uredniku NIN-a Milanu Grujiću, objavljenom pod naslovom: „Kada je papa mogao da poseti Tursku, što ne bi i Srbiju.“
Govoreći za NIN kardinal Nemet je najavio i svoj razgovor sa papom o poseti Srbiji i puno je insistirao na tome da je Katolička crkva u Srbiji samostalna. „Ja već nekoliko godina pokušavam da skrenem pažnju društva na činjenicu da Katolička crkva u Srbiji nije filijala Katoličke crkve u Hrvatskoj ili one u Mađarskoj, nego je samostalni subjekat pod vođstvom biskupa u Srbiji i pape u Rimu. Mi smo samostalna crkva koja ima svoj identitet, koji je različit od onog u Mađarskoj ili u Hrvatskoj“, rekao je kardinal. Njemu su poznati komplikovani istorijski odnosi Rimske crkve u Hrvata i SPC, ali smatra da zbog njih ne bi trebalo da „ispaštaju“ katolici u Srbiji kojih ima oko trista hiljada ili 5% stanovništva.
Razgovor se dotakao neizbežno i uloge Stepinca, kardinal Nemet je zažalio što na tu temu nisu otvoreni beogradski arhivi, mi bismo dodali da nisu u potpunosti ni zagrebački, naročito kada je Stepinčev Dnevnik u pitanju.
Nesumnjivo je da kardinal Nemet više od dosadašnjih katoličkih velikodostojnika u Srbiji razvija argumentaciju za papinu posetu. No, nama je upalo u oči da on ne smatra da je SPC samostalna u odlučivanju o njoj. Na direktno pitanje novinara da li na odluku SPC utiče crkvena Moskva, diplomatski je izbegao odgovor, ali se dalo naslutiti da tako misli.
Zanimljivo je kako kardinal Nemet, kao blizak papin saradnik, vidi odnose sa pravoslavnima.
Sa Vaseljenskom patrijaršijom održavaju se odnosi od 1964. godine. Ona bi htela među pravoslavnima da ima status „prvog među jednakima“. Ali, mnogi pravoslavni se ne slažu sa tim. Više su za sabornost, za to da su svi patrijarsi u saboru jednaki. I istorijski model pentarhije, na koji je, bezuspešno, pokušao da podseti patrijarh Vartolomej u Izniku (primedba naša), po kardinalu Nemetu, istorijski je potrošen. Vaseljenska patrijaršija je ipak na rubu hrišćanskog sveta, okuplja brojem vernika u svetskim razmerama malu zajednicu grčkih Crkava. Sve ovo, naravno, poznato je, ali možemo da pretpostavimo koliko ne odgovara raznim sujetama sa Fanara. A može se reći da je ovo realan pogled čitavog Vatikana na grčke Crkve, pa i na eventualnu uniju sa njima, o kojoj se u pravoslavnoj sredini dosta govori.
Naravno, kardinal Nemet primećuje nesklad između veličine ruskog pravoslavlja i uloge Moskovske patrijaršije u Pravoslavlju, sa onim što joj na Fanaru ne priznaju.
Ostaje na pravoslavnima da, ako je to još uvek moguće, izvuku zaključke iz ovog kardinalovog pogleda na njih.
Izvor: Život Crkve
