Piše: Nikolas Kristof
Preveo: Miloš M. Milojević
Prošle godine, stručnjaci za ljudska prava su mesecima upozoravali da će surova sudanska milicija pregaziti veliki sudanski grad, El Fašer, i pobiti njegove stanovnike.
Predsednik Tramp i drugi svetski lideri uglavnom su samo slegali ramenima. Milicija je ostvarila svoj naum i zauzela je El Fašer, gde je za nekoliko nedelja pobila oko 60.000 ljudi.
Sada, ista ova milicija opseda drugi veliki sudanski grad El Obeid, u kojem živi barem pola miliona ljudi a možda i više njih, dok takođe preti stanovništvu na severu, u oblasti Darfur. Neki stanovnici El Obeida gladuju, a opet, Tramp i mnogi drugi svetski lideri uglavnom deluju potpuno ravnodušno.
Sprečavanje pokolja ne zahteva vojno delovanje. Takođe ne zahteva čak ni novac. Ostavimo po strani rasprave o tome da li je humanitarna pomoć uopšte vredna truda. (Najpre, moram da istaknem da verujem kako bi bilo bolje da su milijarde potrošene na rat u Iranu opredeljene za mreže za krevete od dva dolara kojima se deca štite od malarije.) Možda je sve što je potrebno da uradimo kako bismo sprečili zločine u Sudanu da progovorimo.
Pozadina stvari: u Sudanu se trenutno odigrava verovatno najgora humanitarna kriza na svetu. Zemlja je rastrzana građanskim ratom između vojske i pretežno arapske paravojske, Snaga za brzu podršku (Rapid Support Forces, skraćeno RSF), i dok se obe strane ponašaju surovo, RSF je posebno ozloglašena po zverstvima, uključujući po ubijanjima i silovanjima pripadnika nekoliko crnačkih afričkih etničkih grupa. Dok sam izveštavao sa čadsko-sudanske granice 2024. godine, razgovarao sam sa preživelima koji su opisivali kako RSF sistematski ubija muškarce i dečake starije od deset godina i masovno siluje mnogobrojne žene i devojčice.
„Ne želimo da vidimo nijednog crnca“, prenela je jedna žena reči zapovednika RSF-a izrečene seljanima pre nego što je milicija izvršila pokolj muškaraca i dečaka, među kojima su bila i petorica njene braće.
RSF sada gomila snage oko El Obeida i napada ga dronovima. Oskudeva se u hrani a ljudi su sve slabiji. U regionu je izbila i epidemija kolere koja bi, ukoliko se proširi, mogla znatno da uveća patnju.
„U Sudanu se odvija još jedna humanitarna kriza“, upozorio je pre nekoliko dana visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava Folker Turk (Volker Türk). Dodao je da su ljudi u ovoj oblasti podvrgnuti prekim pogubljenima i seksualnom nasilju.
„Porodice su prinuđene da čekaju u dugim redovima za vodu koja često nije bezbedna za piće“, stoji u izveštaju Norveškog saveta za izbeglice. „Kada uspeju da donesu vodu kući, moraju da biraju da li će je upotrebiti za piće, kuvanje ili pranje“.
Nije sasvim jasno da li RSF planira da zauzme El Obeid ili da li bi tamo došlo do krvoprolića ukoliko to učine. U poređenju sa El Fašerom, manje stanovnika El Obeida pripada crnačkim afričkim etničkim grupama koje su na meti RSF-a. Moguće je čak da je opsada El Obeida varka da bi se skrenula pažnja sa napada na druga mesta, kao što je darfurski grad Tavila.
Ipak, rizici su i dalje ogromni. Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je u prošlomesečnoj izjavi upozorio na „neposredan rizik od masovnih zločina“.
Lideri su spremni da govore o samom nasilju. I Bajdenova i Trampova administracija opisale su situaciju u Sudanu kao genocid. Stejt department je upravo prošlog meseca upozorio na „zabrinjavajuće naznake da bi u neposredno dogledno vreme mogli biti izvršeni masovni zločini“.
Ali ono što američki, evropski i zvaničnici Ujedinjenih nacija ne žele otvoreno da kažu jeste da su sila koja stoji iza RSF-a – Ujedinjeni Arapski Emirati. Iako Emirati to negiraju, njihova podrška RSF je dobro poznata i valjano potkrepljena. Međutim, kako su Emirati bogati i uticajni, postali su Zemlja čije se ime ne sme pominjati (The Country That Must Not Be Named).
Samar Jazbek: Sirijski Alaviti izloženi su masovnom kolektivnom kažnjavanju
Oštre javne izjave i drugi pritisci iz Vašingtona i evropskih prestonica mogli bi dovoljno da postide Emirate da poruče svojim ubilačkim sudanskim saveznicima da ustuknu; sličan pritisak naveo je Emirate da povuku veliki deo svojih snaga iz surovog rata u Jemenu 2019. godine. Umesto toga, svetski lideri na vrhovima prstiju idu oko uloge Emirata u ratu.
Emirati održavaju posebno bliske finansijske veze sa Trampovom porodicom. Štaviše, prihodi Trampove porodice naglo su skočili prošle godine zato što je jedna investiciona firma povezana sa Emiratima platila pozamašnu sumu za udeo u njihovoj glavnoj kriptokompaniji.
Članovi američkog Kongresa, koje predvode senator Kris Van Holen i članica Predstavničkog doma Sara Džejkobs, zajednički su uputili predlog zakona kojim bi se faktički ograničila prodaja naoružanja Emiratima sve dok naoružavaju RSF. „Ovaj užasan sukob odavno bi se završio ukoliko bismo imali političku volju da ga okončamo – umesto što smo započinjali glupe ratove protiv Irana“, rekao je Van Holen.
Delim mišljenje da bi ova mera mogla da okonča sudansku katastrofu – ali njeno usvajanje koči ravnodušnost. Trebalo bi da imamo hrabrosti da govorimo o kršenju ljudskih prava bez obzira na to da li je odgovorna Rusija, Kina, Izrael, Amerika ili Emirati; ukoliko vam je stalo do ljudskih prava samo na pojedinim mestima, nije vam zaista stalo do ljudskih prava.
Sudan ne privlači mnogo pažnje, delom i zato što je teško doći do kriznih područja. Prošlog meseca planirao sam putovanje u pogođena područja, ali moja ruta je u poslednji čas bila zatvorena i morao sam da odgodim putovanje. Dovoljno informacija stiže do diplomata i humanitarnih organizacija da mogu da oglase uzbunu, ali svet ih, jednostavno, zanemaruje.
„Međunarodna zajednica mora da prestane da reaguje na zločine i da počne da ih sprečava“, istakla je Rabab Mohamed Ali Baldo, sudanska aktivistkinja za ljudska prava.
Ovo je pravi trenutak da se izvrši pritisak javnosti, jer deluje da Emirati lobiraju da jedna od njihovih najviših zvaničnica u ministarstvu spoljnih poslova, Lana Zaki Nusejbeh, postane sledeći generalni sekretar Ujedinjenih nacija.
„Ovo se neće završiti sve dok se na Emirate ne izvrši pritisak da obustave masovno dopremanje naprednog naoružanja RSF-u“, kaže Natanijel Rejmond iz Jejlove laboratorije za humanitarna istraživanja (Yale Humanitarian Research Lab), koja pažljivo prati sudansku krizu. „Rat bi se mogao okončati za dve nedelje kada bi RSF ostao bez municije, ukoliko bi Emirati odlučili da im se dalje pružanje podrške više ne isplati“.
Dakle, ovo delom zavisi i do nas. Da li ćemo smoći hrabrosti da dignemo svoj glas?
Izvor: The New York Times
