Piše: Vojin Grubač
Režirani bunt u Botunu protiv gradnje sistema za prečišćavanje otpadnih voda ima ozbiljan politički i logički defekt, koji ga u startu prilično diskvalifikuje kao autentičan građanski otpor bez primjesa prizemnih političkih kalkulacija.
Naime, funkcioneri DNP-a su, i na državnom nivou i u Skupštini Podgorice, izglasali sve pravne preduslove neophodne za gradnju tog sistema i time nedvosmisleno dali zeleno svjetlo da projekat otpočne. Da nisu glasali za ta rješenja, gradnja sistema za prečišćavanje otpadnih voda ne bi mogla započeti, ne bi bilo ni razloga za „bunt“, niti bi policija uopšte imala razlog da interveniše. Umjesto dosljednosti, Milan Knežević je izabrao politički neprincipijelnu varijantu: da se projekat izglasa, kako bi se potom proizveo „bunt naroda“, sa jasno podijeljenim ulogama u filmu gdje on igra glavnog junaka.
Identitetske petljavine kao rezervni politički plan
Gotovo preko noći, pored bunta protiv kolektora, Knežević je u javni prostor plasirao zahtjev za „hitnim rješavanjem“ identitetskih pitanja, uz ultimatum da će DNP, u suprotnom, napustiti Vladu. Iskreno rečeno, poslije svih ovih ujdurmi malo koga interesuje da li će DNP ostati u Vladi ili ne.
Međutim, svaka ozbiljna rasprava po toj temi podrazumijeva jednu jednostavnu pretpostavku: da javnost zna šta se konkretno predlaže. Do danas, međutim, nismo čuli od Milana Kneževića šta on zapravo nudi po pitanju zastave, grba, himne ili srpskog jezika, niti koji su mehanizmi kako do toga cilja doći.
Vojin Grubač: Tvorci haosa – četiri jahača ustavne apokalipse 2007. godine
Ta nekonkretnost rađa osnovanu sumnju da se ovdje radi o još jednoj političkoj petljavini, u kojoj se identitetske teme po navici podižu do usijanja, da bi se dobila određena politička korist. DPS je očekivano odmah saopštio da je protiv, pri čemu je prećutao nezgodnu činjenicu: da je upravo ta partija 2012. godine imala jasne, vrlo artikulisane i javno ponuđene predloge za rješavanje iste tematike. Zbog toga je DPS-u sada sužen prostor za političke kalkulacije.
Lukšićeva „fer ponuda“ koju su svi zaboravili
Šta je tada DPS predlagao vidi se iz teksta Vijesti, objavljenog 18. maja 2012. godine, pod naslovom „Lukšić: Mislim da je ponuda fer“.
U tom tekstu se navodi da je Igor Lukšić opozicionim liderima ponudio uvođenje trobojke kao predsjedničke zastave i intoniranje prve dvije strofe crnogorske himne u svečanim prilikama, u zamjenu za dvotrećinsku podršku ustavnim promjenama u oblasti pravosuđa. Ponuda je obuhvatala i usvajanje Zakona o upotrebi službenog jezika i jezika u službenoj upotrebi, kojim bi se precizno definisale situacije u kojima se koristi jedan, a u kojima drugi jezik. Opozicija taj predlog nije prihvatila.
Dakle, znamo šta je tada nudio DPS, ali ne znamo šta danas konkretno predlaže DNP. Istovremeno, ta stara ponuda veže ruke DPS-u, koji danas glumi apsolutnog protivnika bilo kakvih promjena u toj oblasti. DPS je tada ponudio i političke i pravne mehanizme kako se to može uraditi bez kršenja Ustava. Ako je DNP spreman da prihvati ta rješenja ili predloži neku modifikaciju, recimo da trobojka bude narodna zastava, priča se može završavati. Premijer Spajić bi samo mogao konstatovati da je dogovor postignut, što znači da ga Skupština može formalizovati.
Spajić je u idealnoj poziciji da farsu izvede na čistinu
Koliko god politička akrobatika Milana Kneževića bila usmjerena na destabilizaciju Vlade kroz proizvodnju kriza preko ultimatuma, situacija je u suštini jednostavnija nego što izgleda.
DPS ima javno arhivirane predloge iz 2012. godine. DNP ima obavezu da kaže šta želi danas. Razgovor o tome ne pripada u potpunosti Vladi, već i direktno tim političkim subjektima. Zato što su oni godinama navikli da identitetskim temama podižu tenzije i skreću pažnju sa realnih problema građana. Premijer Spajić je zato u poziciji da ovu farsu izvede na čistinu.
Na pitanje, da li je bolja opcija odlaska ili odstranjivanja DNP-a iz Vlade zbog nekontrolisanog ponašanja Milana Kneževića, ili rješenje ovih identitetskih tema na elegantan i mudar politički način — odgovor je jasan: očito je da je druga varijanta bolja. Time bi se manevarski prostor za režiranje vještačkih političkih konflikta u solidnoj mjeri smanjio, što ide u korist građana. Koliko bi pacifikacija tih pitanja išla u korist PES-a i Demokrata, više je nego očito. Na kraju, samo jedno pitanje ostaje otvoreno: kakve veze ima kolektor sa identitetskim pitanjima?
