Piše: Krejg Mari
Prevod: Žurnal
Predsjednik Indije i zagovornik hindutoa ideologije, Narendra Modi, iskoristio je teroristički napad u Kašmiru kao povod da poništi Sporazum o vodama Inda iz 1960-ih — cilj kome je težio godinama. Verzija događaja koju je ponudila Indija, u kojoj su, ironijom, većina žrtava bili muslimani, prihvaćena je od strane zapadnih vlada bez ikakvih dokaza, gotovo po automatizmu. U vremenu u kom živimo, lažne zastave niču na sve strane. Sjetimo se samo tvrdnji da je najrazornija raketa koju je Hamas ikad ispalio pogodila isključivo Palestince u bolničkom krugu, ili da je najsmrtonosnija raketa koju je ispalio Hezbolah ubila samo drusku djecu. Što se tiče događaja u Kašmiru, lično ostajem uzdržan i otvorenog uma.
Modijeva politika ukidanja autonomije
Ono što je, međutim, izvjesno — jeste da je ukidanje Sporazuma o vodama Inda dugoročni i promišljeni strateški cilj Modijeve politike. Rijeka Ind snabdijeva oko 80% potreba pakistanske poljoprivrede vodom, a te količine su već sada nedovoljne. Donji tok rijeke pati od ubrzane salinizacije, jer se more nezadrživo uvlači u plodna područja koja su nekad bila pod vodom velike rijeke. Posjetio sam donji Sind prije pet godina i vidio polja prekrivena korom bijele soli — mrtvu zemlju gdje je nekad bujao život.
Indija danas kontroliše oko 70% dotoka Inda ka Pakistanu, što predstavlja više od polovine vode koju koristi pakistanska poljoprivreda. Ta hidrološka nadmoć, koju je Modi oduvijek namjeravao politički kapitalizovati, postaje sve izvjesniji instrument geopolitičkog pritiska.
U septembru 2016, kao odgovor na prethodne nasilne sukobe u Kašmiru, Modi je pokrenuo parolu „Krv i voda ne mogu teći zajedno“ i zapretio obustavom dotoka vode iz Inda prema Pakistanu.
Povećao je indijsko preusmjeravanje vode sa pritoka Ravija, Beasa i Sutledža i ponovo aktivirao projekat kanala Tulbul. I 2019. i 2022. godine, tokom izbornih kampanja u Harajani, Modi je držao oštre govore u kojima je prijetio da će prekinuti dotok vode koja se „uzalud troši na Pakistan“.
Godine 2023, Modi je zvanično obavijestio Pakistan o indijskoj namjeri da preispita Sporazum o vodama Inda, a isto je ponovio i 2024. godine kada Pakistan nije odgovorio. U oba navrata, Indija je kao jedan od tri razloga za reviziju navela „kontraterorizam“ (preostala dva su zaštita životne sredine i proizvodnja hidroelektrične energije).
Kako se kontraterorizam teško može dovesti u vezu s poljoprivrednom raspodjelom vode, ovo ukazuje na Modijevu sklonost ka političkom pozerstvu i dramatičnim gestovima.
Modi nema fizičku moć da zaustavi rijeku Ind, ali ima mogućnost da kratkoročno preusmjeri veći dio njenog toka ka indijskom navodnjavanju i skladištenju, što je sasvim dovoljno da izazove trenutne poteškoće u Pakistanu.
Indijski mediji već sa oduševljenjem dočekuju tu ideju. Ipak, dugoročno, značajnija promjena u raspodjeli vode iz Inda zahtijevala bi ozbiljnu novu infrastrukturu unutar Indije. Takvi projekti, međutim, ne samo što bi bili ekonomski održivi, već bi vjerovatno uživali ogromnu popularnost među Modijevom hindutoa bazom — i kao simbol indijskog razvoja, i kao sredstvo nanošenja štete Pakistanu.
Godine 2019, Modi je ukinuo član 270 indijskog ustava koji je Džamu i Kašmiru obezbjeđivao poseban autonomni status, formalno ih inkorporišući u samu Indiju. Uradio je to uprkos činjenici da ustav izričito navodi da se takva mjera može sprovesti jedino uz saglasnost „ustavotvorne skupštine države“.
Ta skupština, međutim, više nije postojala, jer je bila zamijenjena „zakonodavnom skupštinom“. Modi se pozvao na drugu ustavnu odredbu kako bi zamjenio pojam „ustavotvorna“ sa „zakonodavna“ — što na prvi pogled može djelovati kao pravno prihvatljiv potez.
Ali nakon što je suspendovao Zakonodavnu skupštinu, Modi je potom tvrdio da su njene nadležnosti sada prešle u ruke guvernera — funkcionera koga je sam imenovao.
Na taj način je Modi — u suštini — sam sa sobom postigao „saglasnost“ da ukine autonomiju indijskog Kašmira. Taj potez nije imao značajnu podršku među 97% muslimanskog stanovništva regiona, a praćen je žestokom represijom — zapravo, potpunim zaključavanjem — kao i urušavanjem nekad žive turističke privrede Kašmira.
Istovremeno, ukinuo je i odredbu koja je do tada spriječavala ne-Kašmirce da kupuju zemlju u regionu. Samim tim, upravo je Modi direktno odgovoran za rasplamsavanje etničkih, političkih i vjerskih tenzija u Kašmiru.
Podjela iz 1947. godine
Opšteprihvaćeno je mišljenje da je sadašnje stanje u Kašmiru — dijelom u Indiji, dijelom u Pakistanu, s manjim dijelom pod kontrolom Kine, a pri tome u indijskom dijelu dominira duboko nezadovoljno muslimansko stanovništvo — posljedica katastrofalne britanske podjele Indije 1947. godine.
Međutim, stvarna odgovornost Britanaca za tragediju modernog Kašmira seže jedan vijek dublje u prošlost, do 1846. godine.
Kašmir je bio dio Duranijskog afganistanskog carstva od 1758. do 1819. godine, kada ga je osvojilo Sikh carstvo pod vođstvom maharadže Randžita Singha. Singh je bio veoma oprezan i dosljedno postavljao muslimanske guvernere nad muslimanskim zemljama, uključujući i pripadnike same dinastije Durani. Tokom Prvog avganistanskog rata savezništvom je stao uz Britance i poslao trupe, uključujući i kašmirske odrede, u pomoć britanskoj invaziji 1839. godine.
Međutim, nakon Singhove smrti i građanskog rata oko nasljeđa, Britanci su napali Sikh carstvo pod izgovorom da „vraćaju stabilnost“. Poslije bitke kod Sobraona, Britanci su anektirali zemlju između rijeka Beas i Ravi, a Ugovorom iz Amritsara 1846. godine prodali su Džamu i Kašmir bivšem sikhovskom vaziru, Gulabu Singhu, za 50 laka (pet miliona) rupija.
Gulab Singh je bio posebno okrutna ličnost, poznat po izrazito makijavelističkoj ulozi u sikhovskom dvoru Randžita Singha i njegovih neposrednih nasljednika, a novac kojim je platio Britancima za zemlju bio je, naravno, ukraden iz sikhovske državne blagajne. Tako je, u suštini, platio Britancima ukradenim novcem za zemlju koju su Britanci upravo bili oteli.
Džilijan Tet: Tramp testira spremnost Amerikanaca da trpe nedaće
Tako je nastala ta neobična, sektarskim napetostima prožeta situacija u kojoj su muslimanske teritorije Kašmira i Džamua imale hinduističkog vladara (Gulab Singh bio je hinduista iz dogra klana). Taj istorijski apsurd bio je direktan uzrok katastrofalne podjele te teritorije koju su Britanci izveli stotinu godina kasnije, tokom podjele Indije.
Nevjerovatno je često da su današnji sukobi uzrokovani djelovanjem Britanske imperije, čije posljedice odzvanjaju kroz vjekove i nastavljaju da proizvode zlo kroz generacije. Podjednako je često i to da je vrlo teško naći analize koje otkrivaju pravu istinu u pozadini tih sukoba.
Krejg Mari je autor, novinar i aktivista za ljudska prava. Bio je britanski ambasador u Uzbekistanu od avgusta 2002. do oktobra 2004. i rektor Univerziteta u Dandiju od 2007. do 2010. Njegov rad u potpunosti zavisi od podrške čitalaca. Pretplate za nastavak ovog bloga su dobrodošle i srdačno zahvaljujemo na svakoj podršci.
Izvor: Consortium News
