Piše: Medea Benjamin
Na samitu NATO-a održanom ove sedmice u Hagu, lideri su objavili uznemirujući novi cilj: da do 2035. godine vojna potrošnja dostigne 5 odsto bruto domaćeg proizvoda svake države članice. Ta odluka je predstavljena kao odgovor na sve veće globalne prijetnje, prije svega od Rusije i terorizma, i dočekana je kao istorijski iskorak. Ali u suštini, riječ je o koraku unazad — odustajanju od rješavanja gorućih potreba ljudi i planete, u korist nove trke u naoružanju koja će osiromašiti društva, a obogatiti proizvođače oružja.
Ova šokantna meta od 5 odsto nije se pojavila preko noći — ona je plod godina pritisaka koje je vršio predsjednik SAD, Donald Tramp. Tokom svog prvog mandata, Tramp je uporno prozivao članice NATO-a da ne izdvajaju dovoljno za odbranu, natjerujući ih da dostignu prag od 2 odsto BDP-a — prag koji je i sam bio sporno visok, a koji čak devet članica i dalje ne ispunjava.
Sada, kada se Tramp ponovo našao u Bijeloj kući, lideri NATO-a se postrojavaju, prihvatajući šokantan cilj od 5 odsto, iako čak ni Sjedinjene Države — koje već troše više od bilion dolara godišnje na vojsku — ne dostižu taj nivo. Ovo nije odbrana; ovo je iznuda na globalnom nivou, koju gura predsjednik koji diplomatiju doživljava kao reket, a rat kao dobar biznis.
Zemlje širom Evrope i Sjeverne Amerike već rezanjem budžeta urušavaju javne usluge, a sada se od njih očekuje da još više novca poreskih obveznika preusmjere u pripreme za rat. Trenutno nijedna NATO država ne troši više na vojsku nego na zdravstvo ili obrazovanje. Ali ako sve dostignu novi cilj od 5 odsto, čak 21 od njih trošiće više na oružje nego na škole. Španija je bila jedna od rijetkih koja se usprotivila ovom naoružavanju — premijer Pedro Sančes jasno je poručio da njegova vlada neće žrtvovati penzije i socijalne programe da bi ispunila militarizovani budžetski cilj. I druge vlade, poput belgijske i slovačke, takođe su se tiho usprotivile.
Ipak, lideri NATO-a nastavili su da guraju ovaj plan, ohrabreni generalnim sekretarom Markom Ruteom, koji je otvoreno podilazio Trampovom zahtjevu da Evropa poveća vojnu potrošnju. Rute je čak Trampa nazvao „taticom“, izjavom koja je — iako predstavljena kao šala — jasno ukazala na podređenost NATO-a američkom militarizmu. Pod Trampovim uticajem, NATO savez odbacuje čak i privid da je defanzivni pakt, prihvatajući umjesto toga retoriku i logiku stalnog ratovanja.
Neposredno prije nego što su se lideri okupili u Hagu, demonstranti su izašli na ulice pod sloganom „Ne NATO-u“. A u svojim matičnim zemljama, brojne građanske inicijative zahtijevaju da se resursi preusmjere ka klimatskoj pravdi, zdravstvu i miru. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da većina građana SAD protivi povećanju vojne potrošnje, ali NATO ne odgovara narodu. On polaže račune političkoj eliti, proizvođačima oružja i logici Hladnog rata, koja u svakom globalnom dešavanju vidi prijetnju i priliku za dominaciju.
Širenje NATO-a — i u pogledu vojne potrošnje i broja članica (sa 12 osnivača na današnjih 32 države) — nije donijelo mir. Naprotiv, obećanje Alijanse da će Ukrajina jednoga dana postati članica bilo je jedan od okidača za brutalni rat koji je Rusija pokrenula. Umjesto deeskalacije, Alijansa je odgovorila s još više oružja, a ne diplomatije. U Gazi, Izrael nastavlja svoj rat uz podršku SAD, bez ikakve odgovornosti, dok države članice NATO-a šalju dodatno oružje i ne preduzimaju ništa ozbiljno za postizanje mira. Sada NATO želi da iscrpi javne budžete kako bi ovi ratovi trajali u nedogled. Istovremeno, Alijansa sve više okružuje svoje protivnike, posebno Rusiju, novim bazama i trupama. Sve ovo zahtijeva radikalnu promjenu načina razmišljanja. Dok svijet bukvalno gori, NATO skuplja drva za potpaljivanje. Dok se zdravstveni sistemi urušavaju, škole ostaju bez sredstava, a ekstremne temperature čine dijelove planete nenaseljivim, ideja da bi vlade trebalo da izdvajaju milijarde više za oružje i rat zvuči — nepojmljivo.
Pravu bezbjednost ne donose tenkovi i rakete, nego snažne zajednice, globalna saradnja i hitna akcija na rješavanju zajedničkih kriza. Vrijeme je da okrenemo ploču. To znači smanjenje vojnih budžeta, povlačenje iz beskrajnih ratova i otpočinjanje ozbiljne rasprave o demontaži NATO-a.
Ova Alijansa, rođena u Hladnom ratu, danas predstavlja prepreku za globalni mir i aktivnog učesnika u proizvodnji sukoba. Njen posljednji samit to je jasno pokazao. Ovo se ne tiče samo NATO-ovog budžeta — već naše budućnosti. Svaki evro ili dolar potrošen na oružje, novac je koji nije uložen u borbu protiv klimatske krize, iskorjenjivanje siromaštva ili izgradnju mirnijeg svijeta. Za budućnost naše planete, moramo odbaciti NATO i ekonomiju rata.
Medea Benjamin je suosnivač organizacije CODEPINK i grupe za ljudska prava Global Exchange. Više od 40 godina bori se za društvenu pravdu. Autorka je 10 knjiga, među kojima su Drone Warfare: Killing by Remote Control, Kingdom of the Unjust: Behind the US-Saudi Connection i Inside Iran: The Real History and Politics of the Islamic Republic of Iran. Njeni tekstovi redovno se objavljuju u medijima kao što su Znet, The Guardian, The Huffington Post, CommonDreams, Alternet i The Hill.
Izvor: Common Dreams
