Piše: Vojin Grubač
Izjavom u Moskvi o „obojenoj revoluciji“, patrijarh Porfirije je studente i građane koji su u blokadi protiv režima Vučića faktički diskvalifikovao kao strane agente i strano tijelo države. Time ih je zakonomjerno okrenuo protiv sebe. Zbilja, da li je patrijarh očekivao nešto drugo? Ako jeste, na osnovu čega? Sporna izjava patrijarha je vjerovatno poslednji, očajnički pokušaj lošeg režima i loše opozicije tom režimu da se ojača poljuljani autoritet šefa režima i zadrži pakleni sistem vladanja u Srbiji gdje čovjek ne postojiDa patrijarh zaista ima autoritet, poslije te izjave bunt naroda bi prestao. Bunt ne prestaje, a i zašto bi?
Zaključak je sljedeći: gubljenje autoriteta šefa režima je konstanta, a autoritet patrijarha je doveden u pitanje. To je rezultat dotične izjave u Moskvi. Elem, izjava patrijarha je bila politička a ne crkvena, ona nije dio hrišćanskog učenja već ocjena situacije u društvu. Ocjena protestanata je data ali patrijarh nije dao osvrt na uzroke bunta građana: katastrofalnu korupciju, blokadu pravosudnog sistema, predaju Kosmeta, pitanje Jadra, ili to njega ne interesuje? Očito, ne interesuje ga.
Podrška studentima u Srbiji je oko 60%. Istraživanje javnog mnjenja će pokazati koliko se građana Srbije slaže s ocjenom patrijarha o „obojenoj revoluciji“. Da li ima 20%?
Da, se podsjetimo, zbog istih stvari koje se danas dešavaju u Srbiji, u Crnoj Gori se desio bunt kroz litije. Mitropolit Amfilohije to nije ocijenio „obojenom revolucijom“, već je hrabro stao na čelo litija i vodio ih. Imao je u tome važnu podršku vladike Atanasija. U isto vrijeme optuživao je šefa režima u Srbiji da izdaje Kosmet, pa je i zvanični Beograd okrenuo protiv sebe i dobio na stotine kopalja iz tog pravca. I pogodio je s ocjenom, šef režima u Srbiji je u cjelosti predao Kosmet. U istoj situaciji vidimo različite stavove crkvenih velikodostojnika. Mitropolit Amfilohije je stao na stranu naroda i pobijedio, pa kao veliki pobjednik istorije otišao na nebo. Pridružio mu se i vladika Atanasije. Patrijarh Porfirije je uradio suprotno: stao na stranu lošeg sistema koji tlači narod, što će se zakonomjerno završiti potpunim i tužnim gubitkom autoriteta. U tome ga je podržao episkop Bački Irinej Bulović.
Znamo, to je njihov slobodni izbor. I neka je. Ipak, okrenuvši se protiv učesnika bunta u Srbiji, napravili su raskol Crkve od naroda. To što je patrijarh Porfirije odlučio da žigoše i otjera mladost i najljepši dio Srbije od SPC je samo njegov problem. On se u očima tih ljudi, na žalost: već detronisao.
Vojin Grubač: Režim i opozicija su maligne ćelije na tijelu Srbije
Naravno, skupa sa tamnom sjenkom u vidu episkopa Bačkog Irineja Bulovića. Njihova intervencija u Moskvi je bila dio negativnog scenarija šefa režima u Srbiji. Problem je što narod Srbije više nema šta izgubiti. A radi se o vrhunskom narodu, kojem nije dato da ga predvode veliki episkopi, poput blaženopočivših: mitropolita Amfilohija i vladike Atanasija. Protesti se nastavljaju, a riječi patrijarha vjetrovi nose. Studenti nisu „obojeni“, oni su dio litijskog duha koji se prelio iz Crne Gore u Srbiju. Protiv studenata je šef režima i opozicija, ali i Brisel, Vašington, Moskva, Berlin, London i Peking, a sada i patrijarh Porfirije. Nikakva, i ništavna je to sila prema studentima koji su nosioci Duha Svetoga.
