Piše: Milovan Urvan
Nu, po drugi put za kratko vrijeme prijestoni despot g. Đurašković podiže mi tlak. Nakon što su Huter i drugovi podnijeli kolektivnu ostavku u cetinjskom parlamentu, iz razloga koji su, bez obzira što imam animozitet prema DPS-u, sasvim principijelni, g-din Đurašković je to nazvao, približno, populističkom mjerom u susret predstojećim lokalnim natjecanjima.
Nu, nu… nakon moje nedavne reakcije na Đuraškovićev intervju učinjen za podgoričku „Pobjedu“, u kojem je saopštio javnosti da je odustao od moralne odgovornosti, kako bi se posvetio razvojnim vizijama Prijestonice, priznajem da sam pomislio da možda Đurašković i nije sasvim privatizovao prijestonu fotelju, da se možda jedan končić savjesti otrgao od želje za vladanjem. Dočim, ništa od toga, Oskar Huter se pokazo daleko iskrenijim borcem za privredno i društveno ozdravljenje Cetinja.
Nu, možete reći da je Urvan lud, ali siguran sam da će DPS čim se, ovako principijelno, odrekne legata Mila Đukanovića, imati šansu da se nametne kao istinski politički prijatelj Crne Gore. Ako bi mene slušali, kao što neće, privrženici DPS politike bi trebalo svoju harizmu da grade na Oskaru Huteru, jedinom za kojeg vjerujem da ima iskren patriotski odnos prema Cetinju. Dočim, vidjećemo hoće li njegovi drugovi biti mudri, ili će, kao onomad u gradu pod Trebjesom, dozvati svog zvaničnog i nezvaničnog šefa da na svojim iskusnim plećima nosi predizbornu kampanju, i time DPS povede u dalje rasulo, iliti status nepoželjnog političkog partnera.
