Takmičimo se u svemu i svačemu. U budalaštinama ponajviše. Ne zaostajemo ni u zlobi, ni u osveti, ni u ismijavanju neistomišljenika, ni u udvaranju vlastima ali ni u ruženju vlasti kada se promijeni. Ipak svijetu smo najpoznatiji po takmičenju u izležavanju. Za minulu 2022. godinu po jedanaesti put smo dobili pobjednika u izležavanju. Nažalost nije oboren stari rekord od 117 sati ležanja. Na početku 2023. godine se uveliko takmičimo u omalovažavanju vladinih projekata. Prošle godine smo se sprdali sa platama i projektom „Evropa sad“. Ove godine se sprdamo sa crnogorskim satelitom. Krajem januara ušli smo u finale satelit sprdnje. Izležavanje nam je bilo egzaktno i brojno određeno. Mjerili smo ga u satima i minutima. Za ismijavanje vladinih projekata još nijesmo uspostavili mjernu jedinicu. Valjalo bi je izmisliti. Dok se ne dogodi nešto na tom planu poslužimo se izrekom „Stari vic, nova budala“. Ovaj izraz se koristi za one koji ispričaju nešto „smiješno“ što je ustvari već svima poznato. Njihovu priču ne potkrepljuje smijeh slušalaca zbog čega ispadaju budale.
Vijest da će biti lansiran crnogorski satelit probudila je takmičarski duh kod crnogorskih novinara, voditelja, analitičara, političara …Ubrzano su počeli smišljati i objavljivati viceve na temu satelita. Promovisali su ih u kolumnama, novinskim izvještajima, partijskim saopštenjima, na fejzbuku. Na desetine javnih ličnosti, analitičara, političara se utrkivalo da „duhovitostima“ i štosevima iz svoje, domaće radinosti, što upečatljivije ismiju najavu lansiranja prvog crnogorskog satelita. Vlast hoće da nas izludi satelitom ponavljali su politički pametnjakovići.
I oni koji ama baš ništa ne znaju o satelitima, a takvih je bilo ponajviše, fokusirali su se na priču o satelitu kao na najveću moguću ovogodišnju glupost. Odreda su požurili da se o vještačkom uređaju koji kruži u orbiti oko Zemlje humorno izraze. Utrkivali su se ko će se više i ubitačnije zajebavati na račun nelansiranog crnogorskog satelita. Staroj i slavnoj Crnogorskoj poslovici „Ležanje je opuč pri sjeđenju“ najavljena je konkurencija u vidu nove umotvorine koju bih formulisao kao „Put u svemir je milina pri ostanku u Crnoj Gori sa promijenjenom vlašću“ U dubini svog intelekta i privrženosti vlastodržačkoj inerciji vrli analitičari se nijesu rukovodili znanjem već intuicijom. Nešto iznutra im je govorilo da su satelit podesni za medijsku sprdnju sa novom vlašću.
Hajde da našim “humoristima” otvorimo oči i nezavisno od simpatija i antipatija prema vlastima predočimo par informacija o satelituma.
U Zemljinoj orbiti trenutno kruži blizu 7000 satelita. Među njima ima onih koji su odradili svoje i pretvorili se u svemirski otpad. Međutim i za njih postoji kakva takva nada da se mogu oživjeti.
U uslovima velikog rata kakav se gotovo godinu dana vodi u Ukrajini rastu potrebe za satelitima. Sjetite se Ilona Maska i računa koji je ispostavio vladi SAD-a za usluge koje je njegova satelitska mreža pružala Ukrajinskoj vojsci. Inače „Space X“, kompanije Ilona Maska, se priprema da u orbitu lansira čitavu flotu satelita, čak i preko hiljadu. Kompanija Space X već ima oko 2.000 satelita u okviru projekta Starlink kojim se omogućava priistup internetu širom planete. I kompanija Amazon se priprema za lansiranje preko 3000 satelita u nisku zemljinu orbitu. Dakle i valde zemalja i moćne kompanije lansiraju satelite u svemir. Sateliti kruže u različitim orbitama oko Zemlje na visinama između 180 do 2000 kilometra. Tehnologija je učinila da se veličina satelita smanji. Današnji sateliti su veličine običnog putničkog kofera ili još manji, čak koliko ženski neseseri.
To su takozvani mikrosateliti i jedna lansirna raketa može ponijeti u svemir do stotinu satelita. Po čemu jedan od tih svemirskih kufera ne bi mogao biti Crnogorski, Novosadski, Slovenački, Mek Donaldsov, Koka-Kolin satelit. Tu mogućnost moraju imati u vidu novinari, kolumnisti, političari, portparoli koji se takmiče u ekspresnom lansiranju svojih neznanja i tehnoloških neukosti u niske medijske orbite zarad jalovog humora.
I vještice su nekada poput satelita danas sluđivale neuke i ostrašćene ljude. Ne treba javnim djelatnicima zamjeriti što nijesu svjesni u kom vijeku žive. Ne treba ih kritikovati zbog neznanja koliko zbog lenjosti i izležavanja. Danas je kudikamo lakše provjeriti naučne informacije nego što je to bilo moguće prije par stotina godina kada je recimo Englesko kraljevsko naučno društvo proglasilo za laž godine “snijeg na Kilimandžaru”. Najumnije Engleske glave ismijavale su izvještaj istraživača o snijegu na Kilimandžaru. Poput današnjih Crnogoraca ondašnji Englezi su rekli “Čuš snijeg u Africi”. Nije im bilo poznato opadanje temperature sa visinom kao što ni našim medijskim “intelektualcima” nijesu poznate namjene satelita i široke potrebe za satelitskim tehnologijama iako svaki od njih u džepu ima svoj lični mobilni telefon s kojim može da se slika.
Ranko Rajković
