Piše: Ranko Rajković
Tekst o nasilju nad glasačkom kutijom koja je rodno mjesto Ustava i jezika predstavljao je ranu najavu ekstremnih nepogoda koja će nam zadesiti državu. Tekst je napisan mnogo prije nego je Crna Gora primljena u NATO savez. Tada je još postojala iluzija da se glasačkom kutijom može doći do podjele odgovornosti za državu i pravdu u njoj i da se volja naroda može preslikati na vlast koja će biti posvećena društvu napretka i tolerancije a ne društvu isključivosti, podjela i sukoba. No vladajuća partija se potrudila da iskompromituje i uništi glasačke kutije. Nestao je poslednji mehanizam zaštite slobodnog pojedinca i njegove volje. Slobodni i prosvećeni dio društva našao se na nemilosrdnoj vjetrometini partijske ideologije i njenih zapadnih partnera.
Zbog opšte cirkulacije (političke) atmosfere pored lokalnih i regionalnih, u današnje vrijeme, su nas zadesile i globalne nepogode. Plašim se da će u njima glasačka kutija sve manje značiti.
( tekst je objavljen u satiričnom časopisu „Žikišon” prije 15 godina )
četvrtak, 19 mart 2009. godine
„Iz čega proizilazi naša politička realnost?
Iz glasačke kutije.*
Ne dozvolimo da nas glasačka kutija sroza na nivo dresirane životinje. Ne prilazimo joj instinktom zadovoljenja najnižih potreba.
Ne dopustimo, da preko glasačke kutije lopovi i psihopate diktiraju naše životne ideale. Pomognimo glasačkoj kutiji da sačuva i održi bar malo morala i ponosa s kojim je naš narod vjekovima opstajao.
Povedimo računa o zdravlju, higijeni i bezbjednosti glasačke kutije?
Popravimo joj krvnu sliku pjenušavom i vrelom krvlju pobune. Omogućimo joj da ozdravi i iznjedri promjene.
Spriječimo osione i bezobzirne da i dalje bludniče nad glasačkom kutijom.”
Odlomak iz govora Atanasa Stupara tokom izborne kampanji 1999.godine.
Prije neki dan u blizini zgrade Crnogorske Skupštine pronađena je glasačka Kutija. Ležala je u mračnom uglu haustora. Pečatni vosak na njoj bijaše polomljen. Iz utrobe joj se širio nepodnošljivi zadah truleži.
Do juče, glasačka Kutija je proglašavana najvećom nadom naše mlade države. Njeni sportski uspjesi i urođena kondicija garantovali su nam ulazak u prvu Evropsku ligu. Čvrsto i neprozirno tijelo Kutije ulivalo je nadu u postizanje vrhunskih rezultata na evropskom putu. Pobjednica u brojnim bitkama za demokratizaciju društva širom svijeta sasvim neočekivano našla se na prljavom crnogorskom pločniku isprskana urinom. Poslednji pokušaj da se putem priručne, domaće i prastare medicine tj. mokraće glasačka Kutija povrati u život očigledno nije dao rezultat.
Ljudi su se pitali – „Što se dogodilo našoj glasačkoj Kutiji“? Da je nijesu preforsirali treninzi i česta takmičenja. Da je nijesu srozala nedozvoljena stimulativna sredstva. Da nije skrhana bolom što su je poslednjih godina nazivali lažljivicom i švercerkom jednostavno presvisla od tuge i stida. Ili su je možda trovali hranom koju ne podnosi? Moguće da je naišao skupštinski manijak i predstavljajući se kao zaštitnik i obožavalac demokratije umjesto propisanog glasačkog listića ubacio mišomor u njen prorez. Smrad je zaista bio nepodnošljiv.
„Dosta je nagađanja. Sačekaćemo obdukciju“ saopštiše istražni organi. „Obdukcija će sve razjasniti.“
Čim smo je legli ispod reflektora obdukcione sale Kutija se kanda malo pomjeri. Da nijesmo bili svjedoci njene prerane smrti pomislili bi da je u trenutku oživjela. Na prvi rez kojim joj počesmo otvarati utrobu Kutija zajauka. Sledismo se od užasa. Ubijali smo živu nadu naše mlade države. Brzo poslasmo po hirurge da poprave što se da popraviti može i zašiju veliku posjekotinu koju joj napraviše nepromišljeni patolozi. Kutija uzdrhta. „Ne. Biće mi još gore“. U čudu nijesmo znali što da činimo. „Zovite mi CEDEM** roptućim glasom reče Kutija.
Pomislismo ima nade. Glasačka Kutija se bori za život. U odsudnom trenutku pao joj je na pamet Centar za Demokratiju i Ljudska prava od milošte nazvan CEDEM. Znači svjesna je situacije u kojoj se nalazi. Znali smo da su CEDEM-ovi izlasci na teren obavijeni velom tajnosti. Uplašismo se da će Kutija izdahnuti prije nego se CEDEM umilostivi, dođe i pomogne joj. Položismo ruke na njeno tijelo kao da joj dajemo svečanu zakletvu ili se ne daj bože opraštamo od nje. Zatvorismo joj prorez svojim toplim dlanovima. Glasačkoj Kutiji se ubrza puls. Osjetismo da je naša bioenergija vraća u život. Napokon stiže i CEDEM.
„Ovaj dolazak smatrajte presedanom“ rekoše Cedemovi stručnjaci zaduženi za glasačke kutije. Obučavani su u Evropskoj Uniji i debelo plaćeni da za interese Evropske Unije na domaćem terenu vode brigu o našim glasačkim kutijama. „Ovo radimo zbog Evropskih integracija. Sada i nikad više.“ rekoše Cedemovci.
Uz zahvalan osmijeh povukosmo se kako bi CEDEMU oslobodili prostor za rad. Vješte ruke Cedemovaca učas posla iz bolesne Kutije izvadiše guke pljesnive celuloze.
„Pa da, naša nikad do kraja završena posla. Zaboravili su glasačke listiće od prethodnih izbora. Zamalo joj nijesu došli glave.“ konstatovaše Cedemovci.
“Čiji glasački listići nijesu izvađeni iz glasačke Kutije” upitasmo.
“Opozicioni naravno. Opozicioni listići se najprije pokvare. Imaju visok stepen toksičnosti. Moraju se redovno kontrolisati i eliminisati. Ovi su eliminisani na vrijeme ali procedura nije do kraja sprovedena ” odgovoriše nam Cedemovci.
I zaista ono što su izvadili stručnjaci CEDEM-a, nije se dalo prebrojati. Zaudaralo je na prošla politička vremena. U Kutiji se slijepilo sve i svašta. Prije toga ko zna koliko puta se pomiješalo sve i svašta.
„Oporavićemo glasačku Kutiju. Poslije par naših anketa biće kao nova“ obećaše Cedemovci.
„Ne!“ dreknu Kutija obnovljenom snagom. „Nikada više neću učestvovati na vašim izborima. Ni po cijenu života.“
„Zašto? “ zapitasmo je svi zajedno.
„Ponižavate me. Na perverzan način se koristite onime što vam nudim. Zaboravite na mene. Nijesam ja potrebna vašem narodu i vašoj državu .“ reče glasačka Kutija i izdahnu.
Od tada izbore u Crnoj Gori sprovodimo bez glasačke kutije.
Glasove prikupljamo u za to upriličenim prostorima: na sudu, u bolnici, zatvoru, šalterima banaka, biroima za zapošljavanje, preduzećima, školama, čekaonicama, autobusima, avionima, po placevima ucrtanim i neucrtanim, duž puteva trasiranih, započetih, obećanih, po građevinama dovršenim i nedovršenim, bez dozvole i s obećanom dozvolom, u prostorijama državnih i opštinskih inspekcija, nad dokumentima potpisanim i nepotpisanim, u seoskim oborima i štalama pripremljenim za poklonjenu stoku koja samo što nije dotjerana…
Radimo predano i bez greške, na svim mogućim mjestima gdje se naš narod s lakoćom, trenutno, bez čekanja i procedura može obavijestiti što dobija a što gubi zavisno od toga kome će dati svoj glas na izborima.
Za one koji posumnjaju u ovaj, savršeno razrađen sistem prikupljanja glasova ili ne daj Bože pokušaju da ga podriju pozivajući ljude da se pobune ili bojkotuju izbore organizovane bez glasačke kutije donijeli smo zakon*** po kojem ih možemo kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. A CEDEM? S CEDEM-om smo u stalnoj komunikaciji. Redovno ih obavještavamo o stanju na terenu kako bi svoje ankete uskladili sa našim novoevidentiranim glasačima.
ZAKLJUČAK
Nakon podužeg teksta koji je u prvom dijelu obradio višestruko blindirani Ustav i popis stanovništva, a u drugom dijelu smisao i ulogu glasačke kutije u procesu formiranja vlasti vredi postaviti pitanje što je naš osnovni državni interes. Mislim da je najveći interes države Crne Gore da se Ustav promijeni i upodobi sa stvarnošću koja proizilazi iz popisa stanovništva. To znači da Ustav treba probuditi, rasaniti, vratiti ga u stvarnost i okrijepiti realnošću.
Po nedavnom analiziranju govornog jezika aktuelnog predsjednika države Jakova Milatovića vidimo dokle je spremna da manipuliše Ustavom ideološka mreža DPS-ovskih i koalicionih mu kadrova. Vidi tekst – „1984“ i „Farnehajt 451“ u CG izdanju.
Uoči objavljivanja popisnih rezultata stare vlasti pokušavaju da zastraše i iz državnog sistema eliminišu sve Crnogorce koji govore srpskim jezikom. Vlast poražena na izborima 2020. godine nikako da se pomiri s činjenicom da je njihov projekat novog čovjeka, novog jezika, nove vjere i porijekla potpuno propao. Da apsurd bude još veći ideološka DPS mreža sebi pripisuje građansku revnost iako je jasno da se radi o piromanima koji se ističu u „gašenju požara“ koje sami podmeću. Zebeći od popisnih rezultata veći stepen operativnosti pokazuju islednici za kulturu, jezik i identitet. Atmosferu vjerno prikazanu u sci-fi filmovima „1984“ i „Farenhajt 451“ dobijamo i u crnogorskom društvu.
Jasno je da Ustav treba vratiti u stanje iz koga će štititi interese naroda i države a ne ideologiju koja nam je obesmislila, unizila i uskratila osnovnu slobodu, pravo na jezik, kulturu, lektiru, povezanost s baštinama i tradicijama.
Više nego bilo gdje drugo otadžbina je skoncentrisana u jeziku. U jeziku nam se nalazi sve ono što volimo od kada smo se naučili da čitamo i pišemo. U jeziku su jezgrovito usredsređene naše emocionalnosti i racionalnosti, sopstvenosti i dostojanstva, situiranosti i sigurnosti našeg uma i našeg duha. Jezik nam je podario prve lekcije iz patriotizma, prva saznanja o svijetu, prve izlete u nepoznato. Jezik je neuporedivo više od imena kojim ga nazivamo. Jezikom nam se imenuje suština.
Ustavni udar na srpski jezik i njegovu baštinu napravio je više štete Crnoj Gori nego što su joj napravili svi napadači i porobljivači. U taktici svakog agresora i okupatora je da podijeli domicilno stanovništvo, da mu poništi kulturu i istoriju, da ga zapita poslušnošću i privede svojim kalupima. Drobljenjem i izbacivanjem jezika iz Ustava, DPS-ovska vlast je postigla ono što okupatorima nije uspjelo. Duboko je podijelila Crnu Goru. Demonstracijom sirove političke moći napravila je jaz ne samo na teritoriji države već, što je još tragičnije razdvojila i strogo odijelila jedne od drugih mlade generacije. Deformisala je školske i obrazovne programe po kojima u istim klupama sjede ali u potpuno različitim kulturama treba da stasavaju đaci prvačići, osnovci, srednjoškolci, studenti.
Durutović održao predavanje o Njegoševom spjevu Luča mikrokozma
DPS je politikom jezika proizvela duboki građanski revolt. Široko je raširila porodične animozitete prema državnim institucijama zaduženim za sprovođenje partijsko-ideološkog eksperimenta sa jezikom, lektirom i kulturom. Na sreću velikog dijela populacije koja je privržena slobodi, tradiciji i demokratiji pokušaj stvaranja novog identiteta uz pomoć novog jezika je propao. To treba da prime k znanju Ustavotvorci.
Zato vraćanje srpskog jezika u Ustav i obrazovni sistem Crne Gore, čiju će neophodnost potvrditi i rezultati popisa, mora biti najpreča državna obaveza. Tome ne smiju biti prepreka Ustavne norme izražene u razlomcima i procentima. Za to je potreban osjećaj odgovornosti prema državnom biću Crne Gore ukoliko je nešto od te odgovornosti uopšte i ostalo u strankama privrženim staroj DPS-ovskoj politici.
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
* Glasačka kutija – izrađena je od odgovarajućeg materijala sledećih dimenzija: širina 40 cm, dužina 40 cm i visina 45 cm. Na središnjem dijelu poklopca nalazi se otvor dužine 20 cm i širine 1 cm koji služi za ubacivanje glasačkih listića.
** Cedem – Centar za demokratiju i ljudska prava, registrovan kao nevladina organizacija kod Ministarstva pravde Republike Crne Gore 15. jula 1998. godine.
*** Član 25 Zakona o izboru Predsjednika Republike:
– Ko iz organa i organizacija iz člana 24 ovog zakona protivpravno vrši pritisak ili uticaj na opredjeljenje zaposlenog, odnosno birača, da izađe ili ne izađe na izbore, pozove ga na odgovornost zbog glasanja ili neizlaska na glasanje ili zahtijeva od njega da kaže kako je glasao ili zašto nije glasao kazniće se za krivično djelo kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
